Slinjenje i otežano gutanje mogu biti simptomi bjesnoće kod psa.
Bjesnoća je smrtonosna zarazna bolest koja pogađa sisavce, uključujući pse i ljude. Iako je u nekim zemljama bjesnoća iskorijenjena, rizik od zaraze bjesnoćom još uvijek vreba u mnogim zemljama diljem svijeta. U sljedećem članku donosimo vam sve važne informacije o bjesnoći kod pasa.
Koliko je opasna bjesnoća kod psa?
Bjesnoća je smrtonosna virusna bolest koja može zaraziti ne samo pse, već i druge sisavce poput ljudi. Budući da u nekim zemljama (npr. Hrvatska i Njemačka) postoji zabrana liječenja životinja za koje se sumnja da imaju bjesnoću, bolest je uvijek smrtonosna za pse. Zato zaštitite svog psa od ove opasne virusne bolesti.
Zemlje niskog rizika od zaraze
Urbana bjesnoća iskorijenjena je u mnogim zemljama kroz mjere kontrole. Zemlje niskog rizika od zaraze su:U mnogim zapadnoeuropskim zemljama urbana bjesnoća je iskorijenjena mjerama kontrole (npr. oralna imunizacija lisica).
Zemlje s niskim rizikom od infekcije su:
- Belgija
- Bugarska
- Danska
- Njemačka
- Estonija
- Finska
- Francuska
- Grčka
- Italija
- Island
- Irska
- Hrvatska
- Nizozemska
- Sjeverna Irska
- Austrija
- Poljska
- Portugal
- Rumunjska
- Švedska
- Švicarska
- Slovenija
- Slovačka
- Španjolska
Zemlje visokog rizika od zaraze
Većina zemalja u kojima je rizik od zaraze bjesnoćom visok nalaze se u Aziji, Africi i Južnoj Americi. U sljedećim zemljama je visok rizik od zaraze bjesnoćom:
- Egipat
- Argentina
- Bali
- Bolivija
- Bocvana
- Brazil
- Kina
- Kostarika
- Indija
- Kuba
- Turska
- Tunis
- Meksiko
- Rusija
- Južna Afrika
- Vijetnam
Koje životinje su češće pogođene bjesnoćom?
Bjesnoća je antropozoonoza poznata od davnina, a prvenstveno je prenose psi i grabežljiva divljač. To znači da ljudi i životinje mogu zaraziti jedni druge ovom bolešću.
Osim pasa, bijesne mogu biti i druge životinje poput mačaka, goveda ili svinja. Životinje i ljudi koji žive u područjima višeg rizika ili koji su često u kontaktu s divljim životinjama općenito su izloženi većem riziku od infekcije.
Simptomi: koji su simptomi bjesnoće kod psa?
Razdoblje inkubacije (vrijeme između infekcije i početka bolesti) za bjesnoću kod pasa je otprilike dva do 24 tjedna. Međutim, ovo vrijeme ovisi o mjestu na kojem virus ulazi u tijelo. Što je rana od ugriza bliža središnjem živčanom sustavu, vaš će se pas brže razboljeti.
Budući da se virusi bjesnoće šire i živčanim putevima, ovisno o vremenu javljaju se različiti znakovi bolesti (simptomi). Veterinari stoga dijele simptome u tri faze, od kojih se neke stapaju jedna u drugu.
1. Prodromalni stadij (2-5 dana)
Prva faza obično traje nekoliko dana i uglavnom se ogleda u promjenama u ponašanju psa. Primjerice, životinje koje su inače sramežljive odjednom postaju otvorene i pristupačne. Javljaju se i osjetljivost na svjetlo, otežano gutanje i pojačano lučenje sline.
2. Faza ekscitacije (2-7 dana)
Nakon prve faze slijedi faza pojačanog bijesa. Oboljeli pas je nervozan, divlji i lako uzbudljiv. Grize naizgled neobuzdano i dezorijentiran je. Također se povećavaju problemi s lučenjem sline i gutanjem.
3. Paralitički stadij (3-4 dana)
U paralitičkom stadiju psi pate od paralize i konvulzija. Slijedi koma i smrt. Ne prolaze sve oboljele životinje kroz ove klasične faze. Kod nekih pasa prodromalna faza prelazi izravno u paralitičku fazu.
Kada posjetiti veterinara?
Ako sumnjate da vaš pas ima bjesnoću, svakako telefonski obavijestite svog veterinara. Zbog obveze prijavljivanja bjesnoće u većini zemalja, veterinar tada poduzima daljnje korake i obavještava nadležno tijelo.
S obzirom na visok rizik od infekcije, vaš pas više ne smije biti u izravnom kontaktu s ljudima ili drugim životinjama . Izuzetak su ovlaštene osobe, poput onih iz nadležnih tijela.
Stoga ne vodite svog psa veterinaru. Nemojte ga šetati, držite ga u karanteni. Međutim, ne zaboravite mu osigurati svježu vodu i hranu.
Dijagnoza: kako se može otkriti bjesnoća kod psa?
Kod živog psa moguća je samo pretpostavljena dijagnoza. Anamneza i simptomi koji su se pojavili rezultiraju dijagnozom. Primjerice, pas pokazuje tipične neurološke simptome i nije cijepljen protiv bjesnoće.
Pouzdana dijagnoza moguća je tek kada je životinja mrtva. Bjesnoća se dijagnosticira patološkim pregledom, primjerice, s pomoću sljedećih metoda otkrivanja:
- histološki pregled: negrijeva tjelešca (inkluzijska tjelešca u živčanim stanicama) tipična za bjesnoću vidljiva su u tkivu mozga pod mikroskopom
- izravno otkrivanje virusa s pomoću molekularno bioloških metoda (npr. lančana reakcija polimeraze u stvarnom vremenu)
- detekcija virusa imunofluorescencijom (IF)
Terapija: kako se liječi bjesnoća kod psa?
U Hrvatskoj i drugim zemljama postoji stroga zabrana liječenja bjesnoće kod pasa (a također kod drugih životinja). S jedne strane, rizik od infekcije za ljude je vrlo visok, s druge strane, prognoza nakon pojave bolesti ionako je nažalost vrlo loša.
Inače, bjesnoća je također smrtonosna kod ljudi u gotovo svim slučajevima.
Uzroci: koji su uzročnici bjesnoće kod psa?
Virus bjesnoće je RNA virus i pripada rodu Lyssavirus i obitelji Rhabdovirus. Bjesnoća se javlja diljem svijeta. Ipak, u nekim je zemljama iskorijenjena mjerama poput karantene.
Klasična bjesnoća iskorijenjena je u velikim dijelovima svijeta upotrebom mamaca za cijepljenje lisica. No ipak se još javlja europski virus šišmiša.
Klasična bjesnoća
Klasični oblik bjesnoće dolazi u dva oblika:
- silvatični oblik (izveden iz latinske riječi za šumu): rasprostranjen u Sjedinjenim Državama i Europi u divljih zvijeri kao što su lisice, rakuni ili tvorovi
- urbani oblik (izveden iz latinske riječi za grad): prevladava u urbanim sredinama Azije i Afrike. Do zaraze dolazi uglavnom ugrizima bijesnih pasa i mačaka
Europski virus šišmiša
Europski virus bjesnoće šišmiša 1 i 2 (ELBV 1/2) javlja se uglavnom kod šišmiša. Laboratoriji u različitim europskim zemljama redovito ga otkrivaju kod šišmiša. Prijenos na druge životinjske vrste ili ljude iznimno je rijedak.
Zaraza: kako se psi mogu zaraziti bjesnoćom?
Prijenos virusa događa se uglavnom putem sline zaraženih životinja. Do infekcije najčešće dolazi ugrizom. Međutim, prijenos je također moguć kontaktom sline sa sluznicom ili površinskim ranama.
Prvo, virus bjesnoće zarazi izložene mišićne stanice u rani. Budući da mišići imaju mnogo perifernih živčanih vlakana (izvan mozga i leđne moždine), virusi bjesnoće odavde dospijevaju u središnji živčani sustav (CNS), leđnu moždinu i mozak uzlaznim živčanim putevima.
Odatle se infekcija ponovno širi silaznim živčanim putevima do očiju i žlijezda slinovnica.
Prognoza: je li bjesnoća kod psa izlječiva?
Ako vaš pas nije cijepljen protiv bjesnoće, a postoji sumnja da je zaražen virusom, potrebno je poduzeti zakonom propisane mjere. Nažalost, u većini slučajeva to znači uspavljivanje vašeg psa kod veterinara.
Prevencija: kako zaštititi psa od bjesnoće
Najvažnija zaštita vašeg psa od infekcije bjesnoćom je cijepljenje protiv bjesnoće s osnovnim cjepivima. Ono se sastoji od tri cijepljenja u dobi od dvanaest i 16 tjedana te 15 mjeseci.
Osim cijepljenja, preporučljivo je izbjegavati kontakt s divljim životinjama i prijaviti životinje koje se neobično ponašaju nadležnim tijelima.
Različite zemlje imaju različita pravila (npr. obavezno cijepljenje pasa) koja se mogu brzo promijeniti. Kada se selite ili kupujete kućnog ljubimca po prvi put, uvijek je preporučljivo informirati se o važećim propisima o cijepljenju u vašoj zemlji.
Putovanje sa psom
Svaka država ima različite zakone o bjesnoći. U većini europskih zemalja, samo psi s važećim cjepivom protiv bjesnoće smiju prelaziti granicu.
Ako želite putovati sa svojim psom u područja s većim rizikom od zaraze bjesnoćom, vaš pas također mora imati titar antitijela od ≥ 0,5 IU/ml, ovisno o zemlji. Stoga je preporučljivo informirati se na vrijeme prije putovanja o važećim propisima.
