© Christian Müller / stock.adobe.com
Šnaucer, poznat i kao srednji šnaucer ili standardni šnaucer, pas je srednje veličine s izraženim brkovima i gustim obrvama. Njegov živahni temperament i izvanredna unutarnja smirenost čine ga svestranim i samouvjerenim pratiteljem.
Najprepoznatljive značajke šanucera nesumnjivo su njegove guste obrve i izraženi brkovi. Od pasmine njemačkog pinčera, kojoj je izvorno pripadao šnaucer, posebice ga razlikuje gruba dlaka. Tvrda i oštra pokrivna dlaka s gustom poddlakom danas standardno postoji u čistoj crnoj boji, kao i u sivkastoj boji. Dopuštene su nijanse boja od tamne čeličnosive do srebrnosive. Sve varijante boja trebale bi imati tamnu masku koja se usklađuje s određenom bojom dlake i profinjeno naglašava tipičan izgled šnaucera.
Srednji šnaucer pripada, kao što ime kaže, psima srednje veličine. Dostiže visinu hrpta od 40 do 50 cm i u prosjeku teži od 14 do 20 kg. Veličina je i najvažniji kriterij razlikovanja između patuljastog, srednjeg i velikog šnaucera, koji su po prirodi vrlo slični. Srednji ili standardni šnaucer najviše odgovara izvornom obliku i nije se značajno promijenio tijekom povijesti svoje pasmine. Iako su frizura i boja, kao i oblik glave i leđa, blago izmijenjeni, šnaucer je uspio sačuvati svoj izuzetno rustikalan izgled.
Rustikalan izgled „pinčera grube dlake”, kako se ta pasmina izvorno zvala, prvenstveno duguje tvrdoj, gruboj i umjereno dugoj dlaci koja ne bi trebala biti kovrčava niti valovita. U skladu s tim, kompaktne je, kvadratne i mišićave tjelesne građe sa snažnom i izduženom lubanjom. Preklopne uši u obliku slova V visoko su postavljene i stoje uz glavu. Danas su tipična i njegova leđa koja se spuštaju sa srednje visokim repom u obliku srpa ili sablje.
U obitelji šnaucera, kojoj pripadaju i veliki šnaucer i patuljasti šnaucer, srednji šnaucer utjelovljuje najizvorniji tip pasmine. Unatoč dugoj povijesti i velikoj popularnosti pasmine, posebno u matičnoj zemlji Njemačkoj, do danas je sačuvao rustikalni izgled i izvornu prirodu.
Šnauceri imaju snažnu osobnost s brojnim osobinama koje su naizgled proturječne jedna drugoj. Izuzetno su živahni, ali iznutra vrlo uravnoteženi, privrženi su, ali i sebični, hrabri su i oprezni, ali i razigrani. Ta svestranost ih čini prilagodljivim psima koji se osjećaju ugodno i kao vjerni obiteljski psi, ali i kao neustrašivi psi čuvari ili izdržljivi radni psi. Pod uvjetom da uz sebe imaju suverenog vlasnika koji zna kako postupati s različitim karakteristikama šnaucera.
Vlasnici šnaucera trebaju biti svjesni da je njihov pas po prirodi vrlo živahnog temperamenta i da je izuzetno izdržljiv. Duge šetnje ili posjet sportskoj školi za pse svakako bi trebali biti na dnevnom redu. Psi koji nisu dovoljno aktivni često razvijaju neželjeno ponašanje. Zbog svog izrazitog samopouzdanja i inteligencije, neki su šnauceri skloni dominaciji i ponekad vole voditi glavnu riječ kada osjećaju da njihov vlasnik nema kontrolu nad situacijom. S druge strane, rado će slijediti vlasnika koji svoje pse umno i fizički zna zaposliti ih vodi s ljubavlju, ali dosljedno. Ako se šnauceri pravilno drže i odgajaju, pokazuju se kao iznimno privrženi i poslušni psi vjerni svojoj obitelji.
Šnauceri vole svoje ljude i najradije su uvijek s njima. Ti dobroćudni i zaigrani psi posebno se dobro slažu s djecom. Naravno da su ti društveni četveronošci apsolutno neprikladni za dugotrajan samostalan boravak ili držanje u kavezu. Zahvaljujući zdravom nepovjerenju prema nepoznatim ljudima i situacijama te tome što su jako oprezni, šnauceri su idealni obiteljski psi, ali i izvrsni psi čuvari koji bi u slučaju opasnosti hrabro i neustrašivo branili svoje ljude, ali nikada ne bi reagirali previše agresivno ili nervozno.
© jagodka / stock.adobe.com
Kao i sve pasmine pasa srednje i velike veličine, u srednjem šnauceru može se pojaviti zastrašujuća displazija kuka. Stoga je pregled kukova obvezan za sve životinje iz uzgoja. Osim toga, čini se da su šnauceri općenito osjetljivi na tumore koji nastaju, primjerice, na prstima ili sluznici usta. Poznati su i slučajevi očne bolesti progresivne atrofije retine i srčanih bolesti kod šnaucera. Također biste trebali imati na umu da se kastracija kod ove pasmine ne smije provoditi bez zdravstvene potrebe. Mnogi šnauceri nakon zahvata često pate od pretilosti i urinarne inkontinencije.
Zdravlje šnaucera, naravno, ne ovisi isključivo o tome dolazi li iz ozbiljnog uzgoja. Kao vlasnik također možete značajno utjecati na zdravlje svoje životinje. To, osim uzgoja prikladnog za vrstu, obuhvaća i uravnoteženu i zdravu prehranu koja vašem četveronošcu osigurava sve bitne hranjive tvari te potiče njegovu vitalnost. Koje hranjive tvari su potrebne vašem psu manje ovisi o pasmini, a više o njegovoj dobi, aktivnosti i težini. Tako je štencima ili psima koji rastu potrebna drugačija hrana nego odraslim i starijim psima koji su postali mirniji i manje se kreću, potreban im je drugačiji sastav nego odraslim psima koji svakodnevno provode nekoliko sati na sportskom terenu za pse.
Kao smjernicu za količinu hrane po kilogramu tjelesne težine možete računati oko 15 g mesa, 7,5 g povrća i 7,5 g riže. Stoga je šnauceru od 15 kg potrebno oko 230 g mesa dnevno. Čak i ako vas vaš pas jako moli za hranu, trebali biste se pridržavati količine hrane koju vam je preporučio uzgajivač ili veterinar. Neki šnauceri imaju „zdrav apetit” i ako imaju pogrešnu prehranu, mogu razviti pretilost, što može uzrokovati mnoge zdravstvene probleme. Kada je riječ o tome kako hraniti svog psa, odnosno treba li odabrati suhu hranu, mokru hranu ili ga hraniti domaćom kuhanom ili sirovom hranom, u načelu nema ograničenja. Svaki oblik hrane ima svoje prednosti i mane te na kraju ovisi i o vašem ponašanju i mogućnostima. Što se tiče mokre hrane, najviše biste trebali obratiti pozornost na to da će velika količina vjerojatno ostati visjeti u bradi šnaucera.
Oštra, tvrda dlaka šnaucera zahtijeva odgovarajuću njegu. Čvrste dlake brade i šiški potrebno je redovito češljati da biste uklonili prljavštinu i spriječili zapetljanja. Inače je dovoljno da dlaku svog psa šišate dva do tri puta godišnje. To možete naučiti sami na posebnim tečajevima ili posjetite salon za pse koji ima iskustva u šišanju dlake šnaucera.
Vlasnici šnaucera trebali bi dijeliti želju za aktivnostima svojih pasa. Trebali biste biti aktivni u sportu i imati dovoljno vremena da svom izdržljivom psu pružite dovoljno vježbe. Pseći sportovi kao što su agility, obedience ili mantrailing dobre su mogućnosti za mentalno i fizičko poticanje pametnog i aktivnog četveronošca. Ako šnauceri imaju dovoljno vježbe i razonode, mogu se čak držati u stanu u gradu. Ipak, trebali biste biti svjesni da su šnauceri vrlo oprezni psi koji brzo glasno odašilju „poruku” čim primijete tuđi zvuk. Međutim, ciljanim treningom možete uspjeti kontrolirati lajanje i izbjeći probleme sa susjedima.
Uz nježnu dosljednost i strpljenje, šnauceri se jednostavno odgajaju. Čak se i njihova povremena borbenost može spriječiti pravim vodstvom. Šnauceri se bez problema pokoravaju suverenom vođi i pokazuju se kao vrlo poslušni i vjerni psi koji će sigurno donijeti puno radosti vašoj obitelji – bilo kod kuće na kauču ili vani u prirodi, u psećim sportovima ili u zajedničkim aktivnostima.
Šnaucer, izvorno grubodlaka varijanta pinčera, potječe iz područja južne Njemačke i dokazano je da postoji već najmanje 500 godina. Kao takozvani „lovac na štakore“ držao je podalje od štala i kuća svog gospodara štakore, miševe i druge štetočine. No, taj je čvrst i hrabar pas tjerao ne samo glodavace, već i ponekog lopova koji se približavao imanju. Tako je u 19. stoljeću ovaj iznimno pouzdan i svestran „stajski pinčer“ postojao u gotovo svakom mjestu na jugu Njemačke. Njegova velika izdržljivost, opreznost i bliska povezanost s konjima, u blizini kojih se pinčer uvijek osjeća ugodno, donijeli su mu još jedan zadatak: zaštitu putnika. Danima je pratio kočije na dugim putovanjima kroz livade i šume te ih štitio od napada. Često je i njegovo lajanje bilo dovoljno da napadači pobjegnu.
Skok od stajskog pinčera do priznate pasmine ovog njemačkog poljoprivrednog psa duguje prvenstveno uzgajivaču pasa Maxu Hartensteinu iz Württemberga, koji je 1882. godine započeo s ciljanim uzgojem šnaucera. Trinaest godina kasnije, 1895. godine, u Nordhausenu osnovan je prvi klub pasmine koji je brinuo o svim varijantama pasmine pinčer i nazvao ih „glatkodlakim” (današnji njemački pinčer) ili „grubodlakim pinčerom” (današnji šnaucer), ovisno o duljini i obliku krzna. Na zahtjev Kluba bavarskih šnaucera, osnovanog 1907. u Münchenu, te su dvije pasmine odvojene i grubodakli psi dobili su danas poznati naziv pasmine „šnaucer”. Za razliku od svog velikog brata, velikog šnaucera, i malog brata, patuljastog šnaucera, nazivali su ga i „srednji šnaucer”.
Unatoč priznavanju kao nezavisne pasmine, šnauceri i pinčeri još uvijek se vode zajedno u njemačkom klubu „Pinscher-Schnauzer-Klub 1895 e.V.” koji je također odgovoran za standard FCI-ja. U Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI) danas postoje različiti standardi pasmine za sve tri varijante šnaucera (patuljasti, srednji i veliki šnaucer). Srednji šnaucer vodi se pod standardnim brojem 182 i pripada grupi 2, odjeljku 1 „Pinčera i šnaucera”. Dok je u početku posebno srednji šnaucer uživao veliku popularnost, 1930. godine na ljestvici popularnosti nadmašio ga je veliki šnaucer. S druge strane, nakon Drugog svjetskog rata, posebno je patuljasti šnaucer stekao veliku skupinu obožavatelja.
Skok od stajskog pinčera do priznate pasmine ovog njemačkog poljoprivrednog psa duguje prvenstveno uzgajivaču pasa Maxu Hartensteinu iz Württemberga, koji je 1882. godine započeo s ciljanim uzgojem šnaucera. Trinaest godina kasnije, 1895. godine, u Nordhausenu osnovan je prvi klub pasmine koji je brinuo o svim varijantama pasmine pinčer i nazvao ih „glatkodlakim” (današnji njemački pinčer) ili „grubodlakim pinčerom” (današnji šnaucer), ovisno o duljini i obliku krzna. Na zahtjev Kluba bavarskih šnaucera, osnovanog 1907. u Münchenu, te su dvije pasmine odvojene i grubodakli psi dobili su danas poznati naziv pasmine „šnaucer”. Za razliku od svog velikog brata, velikog šnaucera, i malog brata, patuljastog šnaucera, nazivali su ga i „srednji šnaucer”.
Unatoč priznavanju kao nezavisne pasmine, šnauceri i pinčeri još uvijek se vode zajedno u njemačkom klubu „Pinscher-Schnauzer-Klub 1895 e.V.” koji je također odgovoran za standard FCI-ja. U Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI) danas postoje različiti standardi pasmine za sve tri varijante šnaucera (patuljasti, srednji i veliki šnaucer). Srednji šnaucer vodi se pod standardnim brojem 182 i pripada grupi 2, odjeljku 1 „Pinčera i šnaucera”. Dok je u početku posebno srednji šnaucer uživao veliku popularnost, 1930. godine na ljestvici popularnosti nadmašio ga je veliki šnaucer. S druge strane, nakon Drugog svjetskog rata, posebno je patuljasti šnaucer stekao veliku skupinu obožavatelja.
© © seba tataru / stock.adobe.com
Dok su neki upitni uzgajivači, posebno u SAD-u, patuljastom šnauceru dali zanimljive frizure i time ga degradirali u izložbenog psa, srednji šnaucer u velikoj mjeri pošteđen je takvih modnih trendova uzgoja. Za većinu uzgajivača šnaucera na prvom mjestu je čvrsta priroda i dobro zdravlje, tako da je sačuvan izvorni tip šnaucera koji se prije svega odlikuje rustikalnim izgledom, izdržljivošću i unutarnjom ravnotežom.
Unatoč tome, naravno, među uzgajivačima šnaucera postoje i „crne ovce” kojima je više stalo do ekstravagantnog izgleda i brzog profita, nego do zdravlja i snage karaktera. Ako razmišljate o kupnji šnaucera, savjesno razmotrite odabir potencijalnih uzgajivača. Uzgajivače koji svoje štence nude bez dokumenata, koji vas privlače slatkim fotografijama štenaca na internetu ili prodaju štence po smiješnim cijenama i ne brinu u čije će točno ruke otići, trebali biste odmah ukloniti sa svog popisa. Oni zasigurno nisu pravi izbor kada je u pitanju udomljavanje zdravog i društveno prihvatljivog psa kao novog člana obitelji.
Dobar je prvi korak obratiti se najbližem službenom klubu za pasminu šnaucera. Tamo možete dobiti informacije o registriranim uzgajivačima i statusu štenaca, kao i općenito o pasmini. Budući da šnauceri imaju širok raspon karakternih osobina, fokus uzgoja može se razlikovati od uzgajivača do uzgajivača. Dok jedni više vrijednosti polažu na očuvanje izdržljivog i čvrstog radnog psa, drugi ciljano potiču društvene i obiteljski prikladne osobine pasmine, kao što su dobroćudnost i volja za učenjem. Stoga biste prije kupnje štenca trebali biti svjesni kakva su vaša očekivanja od šnaucera i podudaraju li se s očekivanjima uzgajivača.
© Christian Müller / stock.adobe.com
Jasna prednost čistokrvnog psa iz ozbiljnih ruku zasigurno je njegovo zdravlje. Sveobuhvatni zdravstveni testovi prije upotrebe za uzgoj smanjuju rizik od nasljednih bolesti. Stoga je šnaucer i dalje prilično zdrava i otporna pasmina kod koje se obično ne morate bojati ozbiljnih zdravstvenih problema.
Njegove pozitivne osobine, dobro zdravlje i prilično jednostavna njega čine šnaucera omiljenim obiteljskim psima. Međutim, ako želite šnaucera za novog člana obitelji, postoji još nekoliko stvari kojih biste trebali biti svjesni. Šnauceri su vrlo živahni i samouvjereni psi koji su povremeno prilično sebični i vole se boriti. Stoga su im potrebni rana socijalizacija i dosljedan odgoj te dovoljno kretanja i razonode kako bi se izmorili.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
