Pudel haaren nicht und können deshalb oftmals auch von Allergikern gehalten werden.
Elegantna, profinjena i uredno podšišana – no, pudlica je mnogo više od toga. U drami Faust Johanna Wolfganga Goethea vrag Mefisto pretvara se upravo u crnu pudlicu. Ovaj čistokrvni pas mnogo je više od uređenog psića koji prati modu. Dovoljan razlog da se pozabavimo ovom pasminom.
Obožavatelji vole pudlice nazvati najinteligentnijom pasminom pasa na svijetu i to jer su pudlice zapravo poznate po izuzetnoj sposobnosti učenja i dresure. Čuvena pudlica Munito II, koji se u cirkusu pojavio u 19. stoljeću, navodno je mogao čak i slovkati i računati. Vaša pudlica možda neće znati baš reći svoje ime, ali pudlice uče izuzetno brzo i imaju izvrsnu memoriju. Primjerice, ovaj inteligentni pas može se točno sjetiti imena svojih igračaka i na zapovijed donosi samo traženi predmet.
Zahvaljujući svojoj izrazitoj inteligenciji u kombinaciji s velikom odanošću, pudlice se mogu dresirati u različite svrhe. Bilo da se radi o psu za spašavanje, psu zaštitaru, terapijskom psu, psu vodiču ili jednostavno obiteljskom psu – pudlice su svugdje tražene. Smatraju se vrlo prilagodljivim i lako ih se može voditi sa sobom gdje god krenuli.
Vrlo su otvorene i prijateljski raspoložene prema ljudima. Njihova visoka razina empatije, smirenost i činjenica da dopuštaju da ih nepoznati ljudi dodiruju ima poseban značaj kad su pudlice terapijski psi.
Ne čudi što je pudlica toliko popularna kao obiteljski pas. U obiteljskoj atmosferi pudlica je vrlo ljubazna, živahna i razigrana. Uživa u igranju s loptom i voli donositi štapove. Iako cijelim srcem voli svoje članove obitelji, pudlica ipak voli biti u središtu pozornosti. Nikada ne vidi ljude oko sebe kao konkurenciju, već kao dragu publiku. Agresivno ponašanje ili čak ugrizi pudlici su potpuno strani.
Također su vrlo znatiželjni u susretu s drugim psima. Ipak, ovog je rasnog psa, koji izrazito voli ljude, bolje držati kao jedinog psa u obitelji. Zbog spremnosti za učenje, što se može vidjeti već u ranoj dobi, pudlicu je vrlo lako trenirati. Dakle, ne samo njezina društvena priroda, već i „dobro ponašanje“ čine je vrlo ugodnim partnerom u svakoj situaciji.
Pudlice su sigurno jedna od najelegantnijih i najponosnijih pasmina na svijetu. Skladne proporcije, plesni hod i posljednje, ali ne najmanje bitno, kovrčava dlaka, koja se može vidjeti spletena u najrazličitije frizure, daju pudlici gotovo veličanstven izgled.
Krzno pudlice je meko, poput vune i gusto. Ne mijenja se tijekom godišnjih doba i neprestano raste. Pudlica se, dakle, ne linja i stoga joj je potrebno redovito šišanje. Kako će dlaka izgledati, tj. hoće li biti stilski oblikovana u posebnu frizuru ili će padati prirodno, prvenstveno ovisi o ukusu vlasnika. Naravno, pudlice su psi s dugom dlakom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata neuređene pudlice smatrane su „ne-njemačkim“ i nisu od Ministarstva Reicha dobivale niti papire niti markice za hranu. Ostalo je nasljeđe iz toga vremena – neuređene pudlice teško mogu očekivati da će na izložbama osvojiti nagradu.
Boja dlake pudlice jednako je raznolika kao i načini šišanja. Različite boje nećete pronaći kod većine ostalih pasmina pasa. Spektar se kreće od crne, srebrne, sive i bijele pa sve do smeđe, sivo-smeđe i boje marelice. Pritom sve boje moraju biti što jednoličnije. Kapci, nos, usne, prirodni otvori i kod mužjaka skrotum dobro su pigmentirani.
Takozvana „vunasta pudlica“ ima vrlo kovrčavu dlaku koju se obično posebno šiša i daje pudlici svoj tipični izgled. Kod pudlica s dlakom u obliku resa, koja je danas prilično rijetka, dlaka formira vrpce koje bi trebale biti dugačke najmanje 20 cm.
Po svojoj veličini, pudlice su podijeljene u četiri različite vrste:
Unatoč razlikama u veličini, sve četiri varijante pudlica dijele isti izgled. Ravna glava i blago nagnute oči daju pudlici samopouzdan i elegantan izraz. Prilično kratka leđa također su tipična u usporedbi s dugim nogama. Rep je postavljen visoko i pri kretanju stoji pod kutom. Zadnje noge vrlo su mišićave i u prošlosti su se često potpuno šišale kako bi pudlica imala što više prostora u svojim plivačkim pohodima. Šišanje od leđa prema stražnjim nogama tijekom godina sve je više usavršeno i ovisi o salonu. I danas su na izložbama najčešće pudlice s obrijanim stražnjim nogama, i to ponekad u vrlo neobičnim varijacijama. Danas, kao obiteljskog psa, pudlicu se sve manje frizira i dlaka joj ima prirodan izgled.
Dok se pudlica tijekom povijesti uzgajala u različitim veličinama i bojama, karakter popularnog psa u svim je varijacijama ostao isti. Kao obiteljski pas, njegove lovačke sposobnosti više nisu bile tražene, tako da danas pudlica gotovo i nema lovački instinkt. Radost u donošenju štapa, kojim je u prošlosti izvlačila brojne patke iz vode, još uvijek povezuje modernu pudlicu s njezinim precima. U današnjoj selekciji poseban se naglasak stavlja na zdravlje i dugovječnost. Unatoč tome, kod pudlica se javlja i niz nasljednih bolesti specifičnih za pasminu, posebice zbog toga što su neki uzgajivači stavili naglasak na robusan izgled pasa.
Najčešće nasljedne bolesti uključuju očne probleme poput progresivne atrofije mrežnice (PRA) i katarakte, a obje mogu dovesti do sljepoće i problema sa zglobovima. Česta je i displazija kuka (HD) i to posebice kod velikih pasa, i dislokacija patele, pri kojoj iskače koljeno i pudlica ostaje paralizira.
Srećom, rizik od spomenutih nasljednih bolesti smanjen je posljednjih godina odgovornijom selekcijom prilikom parenja. Postaje sve važnije kupiti pudlicu od uglednog uzgajivača. Ako vas zanima štene pudlice, trebali biste se sveobuhvatno informirati o uzgoju, uvjetima uzgoja i zdravstvenim pregledima koje uzgajivač poduzima. Ugledni uzgajivači uzgajaju pudlice sukladno smjernicama FCI standarda i obično su članovi neke udruge. Tijekom uzgoja ne paze samo na zdravlje svojih štenaca, već i na roditelje i blisku rodbinu. Zdravi roditelji rađaju zdravu štenad. Tako se može izbjeći pojava nasljednih bolesti. Još jedan pokazatelj ozbiljnog uzgoja je cijena štenaca, koja bi trebala biti oko 800 do 1000 eura, ovisno o veličini pudlice. Nemojte nasjedati na popuste – nije neuobičajeno da ove uštede plaćate zdravljem svoje pudlice.
Odgovarajuća i kvalitetna prehrana vašeg ljubimca također doprinosi zdravlju. Što je točno potrebno vašoj pudlici ovisi o različitim čimbenicima. Dob, težina, aktivnost i zdravstveno stanje trebali bi igrati odlučujuću ulogu u odabiru prave hrane. Možete birati između suhe hrane i mokre hrane, kao i svježe hrane. Sa suhom hranom, ipak, treba imati na umu da, za razliku od vlažne ili svježe hrane, ona često osigurava veliku količinu ugljikohidrata i čak i mala količina pokriva energetske potrebe čitavog dana.
Dobru hranu za pse možete prepoznati po uravnoteženom sastavu hranjivih sastojaka. Kao jedna od smjernica, hrana bi se trebala sastojati od oko 80 posto mesa i 20 posto povrća i žitarica. Kombinacija proteina koji se nalaze u mesu i mesnim nusproizvodima, kao i vitamina i minerala iz povrća, žitarica i riže idealna je za vašeg psa. Hoćete li odabrati suhu hranu, mokru hranu, svježu ili sirovu hranu (barf), između ostalog treba ovisiti o tome što je vama u svakodnevnom životu najzgodnije. Trebali biste i neko vrijeme psa hraniti istom hranom koju ste odabrali. Mnogi psi ne podnose česte promjene u zdjelici. Ako želite prijeći na drugu hranu, učinite to postupno. Tako se vaša pudlica može polako naviknuti na novu hranu i uživati u njoj bez želučanih problema.
Otkrijte naš odabir hrane za pudlice!
Naravno, dobra briga o izgledu pudlice također je važan dio održavanja pudlice zdravom. Krzno se mora njegovati nekoliko puta tjedno kako se dlaka ne bi zapetljala. Kako se pudlice ne linjaju, potrebno je redovito šišanje škarama. Koliko će se dlaka šišati, ovisi o vama. Iako je šišanje od sredine leđa u prošlosti imalo uglavnom funkcionalne razloge, jer je štitilo pluća i srce od hladnoće vode, a istovremeno omogućilo maksimalni prostor za noge, današnji obiteljski i izložbeni psi tako se šišaju uglavnom iz estetskih razloga.
Kako bi se spriječile bolesti ili ih se rano prepoznalo, uz redovitu njegu krzna potrebno je pregledavati zube, oči i uši. Udove i leđa potrebno je provjeriti dodirom, a kandže održavati kratkima.
U većini slučajeva, držanje pudlice je vrlo jednostavno. Njihova spremnost za učenje i vezanost za vlasnika čine ih popularnim obiteljskim psima koji su pogodni i za vlasnike početnike. Budući da pudlice već kao štenci vrlo brzo pamte, trebali biste što ranije započeti s učenjem najjednostavnijih naredbi. Za sve pse, čak i one koje je lako trenirati, dosljedna obuka je od ključne važnosti za skladan suživot ljudi i pasa. Zahvaljujući svojoj izrazitoj inteligenciji, zanemarene pudlice kojima je dosadno često se počinju ponašati onako kako većina vlasnika ne želi.
S druge strane, pudlice koje su uključene u obiteljski život i dobivaju puno pažnje, dokazuju se kao izuzetno odani, poslušni i dobrodušni psi. Pudlice su vrlo prilagodljive i osjećaju se ugodno čak i u gradskim stanovima. Međutim, važno je da su ovi inteligentni i aktivni psi fizički i psihički zauzeti. Kada odgajate pudlicu, trebali biste planirati mnogo novih, zanimljivih i raznovrsnih aktivnosti. U tom se slučaju sport pokazao posebno uspješnim. Spretnost, poslušnost, plesanje pasa ili skakanje preko prepreka osigurat će mnogo zabave i vi i vaša pudlica postat ćete pravi tim.
Točno podrijetlo pudlice još nije razjašnjeno. Slični psi vjerojatno su postojali još u davnim vremenima, u Rimskom carstvu i u drevnoj Perziji. U srednjem vijeku, kovrčavi psi susretali su se u Mađarskoj i Rusiji, kao i u Francuskoj i Njemačkoj. Spor oko porijekla pudlice završio je tek 1930-ih. Kad je savez FCI priznao pudlicu kao neovisnu pasminu pasa i pudlica je navedena pod brojem 172 u najvećoj kinološkoj udruzi, dogovor je pao na Francusku kao zemlju podrijetla.
Ime francuske pasmine „Caniche“ usko je povezano s ranijim područjem primjene pudlice. Naziv dolazi od francuske riječi koja označava žensku patku. Od 14. stoljeća, pudlice su se prije svega koristile kao psi za lov divljači. Kao što pokazuje tradicija i brojne slike iz renesanse, kovrčavi psi bili su uglavnom specijalizirani za lov na ptice, osobito patke. To uključuje i njemački naziv „pudlica“, koji je izveden od starog njemačkog „puddeln“, što znači „brčkanje u vodi“.
U to je doba pudlica bila dostupna samo u srednjoj veličini, što je otprilike veličina male pudlice danas.
Čisti uzgoj ovog inteligentnog i odanog psa započeo je početkom 20. stoljeća. Zbog svoje izražene dresurne sposobnosti i spremnosti na učenje, pudlice su se često koristile u cirkusima, gdje su prezentirale svoje trikove oduševljenoj publici. Zahvaljujući naporima uzgajivača napokon su se pojavile velike, male i patuljaste pudlice koje su bile vrlo privlačne zbog svojeg raznolikog izgleda i veličine. Izvorni lovački psi postali su sve više obiteljski i uslužni psi. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, pudlice su dosegle vrhunac kao obiteljski psi. U 50-ima i 60-ima čak su nadmašile popularnog njemačkog ovčara. Svatko tko je imalo držao do sebe, držao je pudlicu u naručju. Poznate ličnosti poput Marie Callas, Grace Kelly, sira Winstona Churchilla, Thomasa Manna i Johna Steinbecka posjedovale su ovog ponosnog i elegantnog psa.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
