© Farinoza / stock.adobe.com
Dalmatinci više od svega vole dvije stvari – svoju obitelj i kretanje.
Dalmatinac, pas srednje veličine s prepoznatljivom bijelom dlakom s crnim mrljama, vrlo je aktivan pas koji uživa u potrazi za fizičkim i mentalnim izazovima.
Zaštitni znak dalmatinca svima je dobro poznata bijela dlaka s crno-smeđim pjegama. Jedinstven je među pasminama pasa i nastao je mutacijom gena. Jedinstvene tamne mrlje, koje su idealno simetrično raspoređene po cijelom tijelu, jasno se ističu od inače čisto bijele, kratke dlake. Zaobljene mrlje promjera dva do tri centimetra trebale bi biti ujednačene crne ili smeđe boje.
Dalmatinci se u početku rađaju čisto bijeli i tek u dobi od deset do 14 dana pokazuju prve znakove tipične pjegavosti. Kad navrše godinu dana, sve su pjege već vidljive.
Smatra se da životinje koje su rođene s nekoliko velikih crnih mrlja ne odgovaraju standardu pasmine. Stoga se u skladu s tim isključuju iz uzgoja.
Ovisno o boji mrlja, varira i boja očiju dalmatinca. Primjerice, oči bi trebale biti tamnosmeđe kod crnih pjegavih pasa i jantarne boje kod pasa sa smeđim mrljama.
© serova_ekaterina / stock.adobe.com
Glatka bijela dlaka dalmatinca je vrlo gusta i nema dodatne poddlake. Ističe njegovu skladnu i atletsku građu koja dalmatincu daje vrlo elegantan hod. Njegovo vitko tijelo naglašeno je snažnim leđima s ravnom gornjom linijom i mišićavim ramenima.
Vrat mu je dugačak i snažan i, poput glave, nema nabora. Zaobljene obješene uši visoko su postavljene na prilično uskoj lubanji i leže blizu glave. Rep u obliku srpa, koji se sužava prema vrhu, može dosezati do skočnog zgloba.
S visinom od 56 do 62 centimetra za mužjake, dalmatinci spadaju u srednje velike do velike pasmine pasa. Ženke su nešto manje i lakše s od 54 do 60 centimetara visine.
Dok su mužjaci teški od 27 do 32 kilograma prema standardu pasmine, odrasla ženka trebala bi idealno težiti između 24 i 29 kilograma.
Za dalmatinca postoje dvije najvažnije stvari u životu. Prva je bliskost sa svojom obitelji, a druga je mnogo aktivnosti i šetnji. Dalmatinci su vrlo energični obiteljski psi koji mogu biti tihi i nježni kod kuće.
Ovi aktivni psi vrlo su izdržljivi. Satima trčati pored bicikla ili pratiti svog vlasnika dok trči pruža im veliko zadovoljstvo. Ali i plivanje, donošenje loptice, igra ili duge šetnje šumom mogući su oblici aktivnosti.
Inteligentni bijelo-crni psi vole mentalno i fizički biti aktivni i oduševljeni su psećim sportovima.
© ezzys / stock.adobe.com
Dalmatinci vole biti u društvu, bilo sa svojom obitelji ili drugim životinjama. Vole sudjelovati u svim aktivnostima i smatraju se vrlo prilagodljivim i ugodnim društvom, pod uvjetom da su tijekom dana dovoljno fizički i mentalno zaokupljeni.
Vrlo su osjetljivi i radije se povlače kada u obitelji vlada napetost. Nježni karakter odražava se i na njihov odgoj. Mnogo je vjerojatnije da će reagirati na pohvale pune ljubavi nego na pretjerano stroge mjere.
Pod prisilom i prevelikim pritiskom, samouvjereni dalmatinac obično je tvrdoglav.
U dobrim rukama, koje dosljedno, ali s ljubavlju odgajaju dalmatinca, on se pokazuje kao prijateljski raspoložen i otvoren obiteljski pas. Obično će lavežom odmah najaviti dolazak stranca, ali agresivno ili ustrašeno ponašanje potpuno je strano ovom miroljubivom psu.
U životu s djecom pokazuje mnogo strpljenja i razigranosti, ali ne trpi da se prema njemu netko ponaša kao prema igrački.
I am text block. Click edit button to change this text. Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Nagli porast popularnosti obično šteti uzgoju bilo koje pasmine. Povećanim uzgojem, kojem je prvenstveno cilj profit, zdravlje i stabilan karakter često postaju nevažni.
Stoga je svakako više nego pozitivno to što se u međuvremenu silna popularnost dalmatinca donekle stišala. Uostalom, uzgoj ove posebne pasmine pasa zahtijeva veliku odgovornost i predanost. Pogotovo zbog toga što je dalmatinac sklon nekim nasljednim bolestima.
U usporedbi s ostalim pasminama pasa, štenci dalmatinca se natprosječno često rađaju gluhi. Znanstvenici su rano otkrili da je gluhoća kod pasa povezana s njihovom bijelom dlakom. Ne povećava se samo kod dalmatinaca pojava gluhoće proporcionalno količini bijele boje dlake. Unatoč ovom ranom otkriću, još uvijek nije razvijen genetski test za sklonost gluhoći.
Razlog je složeno nasljeđivanje gluhoće s nekoliko uključenih gena. Dakle, gluhi psi mogu imati fizički savršeno zdrave roditelje, dok dva gluha roditelja mogu imati potomke normalnog sluha.
Kako biste isključili mogućnost gluhoće vašeg šteneta, uzgajivač bi trebao pri prodaji šteneta predočiti rezultate ispitivanja sluha.
Još jedan zdravstveni problem koji pogađa samo ovu pasminu je poremećen sustav transporta mokraćne kiseline zbog genetskog metaboličkog defekta.
Za razliku od ostalih pasa, kod dalmatinaca se brže stvaraju mokraćni kamenci pa se govori i o sindromu dalmatinaca. Iako svi čistokrvni dalmatinci imaju jako povećanu razinu mokraćne kiseline u mokraći, ne razvijaju se kod svih životinja mokraćni kamenci.
Nažalost, nijedan uzgajivač čistokrvnih dalmatinaca ne može spriječiti ovaj sindrom, ali vi kao vlasnik možete prehranom smanjiti rizik od obolijevanja od ove bolesti.
Dalmatincima se preporučuje prehrana s niskim udjelom purina. Izbjegavanjem purina, koji se nalazi u govedini, iznutricama, ribi i kvascu, može se smanjiti razina mokraćne kiseline u mokraći i smanjiti rizik od mokraćnih kamenaca.
Budući da su dalmatinci također često pogođeni alergijama, hranjenje posebnom dijetalnom hranom pokazalo se korisnim za mnoge pse. Komercijalna suha hrana s niskim udjelom sirovih proteina od 15 posto također može biti uspješna, ali takva standardizirana hrana za pse obično ne zadovoljava posebne potrebe dalmatinaca.
Razgovaranje o točnom planu prehrane s veterinarom ili uzgajivačem uvijek je od pomoći.
Bez obzira odlučite li se za suhu, mokru ili svježu hranu izravno iz svoje kuhinje, važno je da vaš dalmatinac puno pije i bude opskrbljen s dovoljno tekućine.
Psi koji imaju česte prilike za mokrenje imaju manju vjerojatnost da će razviti mokraćne kamence od pasa koji izlaze u šetnju samo jednom dnevno. Također se pokazalo korisnim hraniti vašeg dalmatinca samo jednom dnevno (po mogućnosti poslijepodne).
Uz dokazano zdravu genetiku, zdrava prehrana i uzgoj primjeren pasmini ključni su za zdrav i dug život vašeg dalmatinca.
Za dalmatinca odgovarajuće držanje podrazumijeva mnogo aktivnosti i igre. Trčkaranje u vrtu i kratka šetnja nikako nisu dovoljni ovom sportašu među psima. Vlasnici dalmatinaca moraju odvojiti najmanje dva sata, a u idealno slučaju tri do četiri sata dnevno za aktivnosti sa svojim psom.
Duge šetnje prirodom, kupanje u potoku ili jezeru, trčanje ili vožnja biciklom samo su neki od primjera kako zaposliti i razveseliti svog dalmatinca. Spretan pas željan učenja jednako je oduševljen psećim sportovima kao što su trening s klikerom, dog dancing, agility ili obedience.
Dalmatincu je potrebna aktivna obitelj koja dijeli njegovu ljubav prema sportu.
Osim radosti zajedničkog bavljenja sportom ili odlaska na izlete u prirodu, obitelj bi naravno trebala imati i mnogo vremena.
Zaposleni s punim radnim vremenom sigurno nisu prikladni kao vlasnici psa kojem je potrebna intenzivna aktivnost. Osim toga, trebali biste biti spremni uklopiti psa u obitelj kao punopravnog člana.
Pas bi svakako trebao imati bliski kontakt sa svojim vlasnicima i odnos pun ljubavi i pažnje. Provođenje mnogo vremena u domu dok čeka svoje vlasnike da se vrate s posla svakako nije odgovarajući život za dalmatinca.
© DoraZett / stock.adobe.com
Za razliku od fizičkih i mentalnih izazova posjedovanja dalmatinca, njega ovog psa prilično je jednostavna.
Dovoljno je ako kratku, glatku dlaku povremeno iščetkate i istrljate vlažnom krpom. Tek kada se dlaka mijenja (dvaput godišnje) treba je svakodnevno čistiti gumenom četkom ili rukavicom s iglicama predviđenom za tu svrhu.
Uz njegu treba redovito pregledavati i čistiti oči, uši, zube i kandže. Što opuštenije provodite ove kratke „preglede“, vaš će ih pas opuštenije podnositi.
Kupujete li dalmatinca od renomiranog uzgajivača, trebali biste očekivati troškove između 1100 i 1700 eura po štenetu. Ali novac je vrijedan toga! Uzgajivači od povjerenja osigurat će sva potrebna cijepljenja kao i dobru socijalizaciju. Sve su to važne stavke za dug i zabavan zajednički život.
Najbolje mjere opreza poduzimaju iskusni uzgajivači koji svojim znanjem i brojnim testovima osiguravaju da samo zdrave životinje zajedno daju potomstvo. Uravnotežen temperament također je jedan od uzgojnih ciljeva odgovornih uzgajivača.
Ako ste kontaktirali uzgajivača dalmatinca, obično možete posjetiti uzgajivača i štence kod njih doma. Prilikom posjete svakako postavite uzgajivaču sva pitanja koja vam se motaju po glavi. Također obratite pozornost na roditelje štenaca, koji bi trebali ostaviti zdrav i uravnotežen dojam.
Podrijetlo dalmatinca do danas je ostalo nejasno. Brojne teorije temelje se samo na pretpostavkama. Uz Dalmaciju na hrvatskoj obali, kao moguće zemlje podrijetla navode se i Italija, Engleska, Turska i Indija.
Ilustracije na grčkim freskama i staroegipatskim grobnicama faraona sugeriraju da su preci pjegavih pasa živjeli prije više od 1000 godina. Nažalost, nije poznato koju su namjenu ili zadaće izvorno imali i odakle im potječe naziv.
Drevni zapisi u kojima se dalmatinac navodi kao turski gonič, dalmatinski gonič, petit danois, gonič tigrova ili bengalski gonič dokazuju da je karakteristični bijelo-crni pas postojao već u srednjem vijeku.
Od kraja srednjeg vijeka bio je popularan među europskim plemstvom i višim društvom. Osobito u Engleskoj bio je istaknuti zaštitnički pas u kočijama.
U Americi se proslavio osobito kao pratilac vatrogasnih vozila koja su izvorno vukli konji. Markantni dalmatinac trčao je ispred vozila, lajao i kao „živa sirena“ najavljivao prolazak vatrogasnog vozila. On i danas služi kao maskota za mnoge američke vatrogasne jedinice.
Kada je u 19. stoljeću počeo čisti uzgoj mnogih pasmina pasa i kada su uspostavljeni određeni standardi za različite pasmine, dalmatinac je konačno priznat kao samostalna pasmina pasa.
Godine 1890. ustanovljen je i prvi službeni standard. Unatoč ratnim previranjima u Prvom i Drugom svjetskom ratu i gubitku svoje uloge zaprežnog psa tijekom motorizacije, ova pasmina je i dalje ostala popularna. Tako je i danas, iako nema posebno polje djelovanja, iznimno popularan kao obiteljski ljubimac.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
