Suveren i opušten – tako izgleda Cane corso italiano. Neslužbeno su pripadnici ove pasmine, koja potječe iz južne Italije, poznati i kao „talijanske doge“ ili „talijanski molosi“. Polako stječu sve veću popularnost i izvan Italije te su posebno pogodni za sportske vlasnike s puno prostora i iskustva sa psima.
© N_images / stock.adobe.com
Cane corso poprilično je glasan pas – puše i plače, a njegov je dubok, zvučan lavež često melodiozan.
Cane corso je snažan, veliki pas: mužjaci mogu doseći i do 68 cm visine u hrptu, a ženke do 64 cm. Ovi psi veličanstvenog izgleda pri tome teže najviše 50 kg i prema standardu su nešto dulji nego što su visoki.
Zbog prepoznatljive brazde na čelu i naglašenih lukova obrva, cane corso uvijek izgleda pomalo zamišljeno. Glava je općenito široka i uokviruju je trokutaste uši. U Italiji, zemlji njihova podrijetla, one se još uvijek često kupiraju – baš kao i rep – no, to je u većini drugih zemalja zabranjeno.
Kratka, sjajna dlaka vrlo je gusta s malo poddlake te može biti crne, sive, smeđe i crvene boje, iako su dopuštene i tigraste varijante u svim nijansama.
Cane corso blue varijanta je boje pasmine cane corso, poznata po privlačnoj plavo-sivoj boji i svjetlucavoj dlaci. Koliko god mnogi smatrali taj izgled estetski ugodnim, potreban je oprez: to je zato što plavo-siva boja dlake kod pasa, kao što se javlja u cane corso blue, može biti povezana sa zdravstvenim problemima.
Razlog tomu je takozvana alopecija razrjeđivanja boje (CDA): to stanje, poznato i kao sindrom plavog psa, genetski je defekt koji se javlja kod pasa s plavo-sivim krznom. To dovodi do gubitka dlake, problema s kožom i povećane osjetljivosti kože.
© canecorso / stock.adobe.com
Pod uvjetom da je dobro dresiran, cane corso može postići brojne pozitivne karakterne osobine: smatra ih se bistrima, razigranima, odanima i psima koji vole djecu.
Kao optimalni psi čuvari, ne podnose nepoznate – bilo ljude ili životinje – na svojem teritoriju. Osim toga, više su suzdržani, što znači da su prema strancima nezainteresirani ili čak ravnodušni. Obitelj mu je sve i u hitnim situacijama će je braniti.
Iako cane corso nikada nije agresivan bez razloga, spreman je beskompromisno braniti svoj teritorij i svoje najmilije. Snažan zaštitnički instinkt i temperament cane corso italiana možda su pridonijeli tome da je ta pasmina svrstana na popise opasnih pasmina u nekim državama, za čije držanje moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Ponegdje se cane corso smatra takozvanim borbenim psom. No, uz dosljednu obuku i jasnu podređenost, cane corso suveren je i odan pratitelj.
Cane corso italiano ima iznimno jaku čeljust i stoga je jedna od pasmina pasa s najvećom snagom ugriza. Sila ugriza mjeri se u sili funte po kvadratnom inču (PSI) i iznosi 700 PSI za cane corsa. No, taj broj ne govori ništa o bilo kakvom agresivnom ponašanju – odnosi se samo na anatomske uvjete ove pasmine.
Dresura ovog zgodnog četveronožnog prijatelja zahtijeva puno znanja o psima i puno taktičnosti: cane corso treba empatično, dosljedno i jasno vodstvo. S obzirom na to da ga je kod pogrešnog odgoja zbog njegovog zaštitnog instinkta i veličine vrlo teško kontrolirati, ne pripada u ruke početnika.
Jasna obuka cane corsa zahtijeva visok stupanj odgovornosti i dosljednosti i ne može se savladati naučenim znanjem, već samo u kombinaciji s iskustvom sa psima. Posebno je važna rana socijalizacija štenadi i mladih pasa, zbog čega biste kao vlasnik cane corsa svakako trebali pohađati školu za pse.
Samo cane corso koji se izmori može biti uravnotežen – predstavnici ove pasmine jesu i ostaju radni psi. Unatoč svojem masivnom izgledu, cane corso je sportski pas koji voli pratiti svojeg vlasnika posvuda: nakon odgovarajuće obuke, trči npr. uz bicikl, a izvrstan je pas za pratnju uz jahanje.
Pogodan je za trening poslušnosti ili kao sanitetski pas. Čak i kao pas tragač, ima odličan nos. Ionako snažan zaštitnički instinkt cane corsa nije potrebno dodatno poticati. Doduše, zbog svoje tjelesne težine, nije pretjerano dobar kandidat za agility.
Njega dlake cane corsa nije pretjerano komplicirana. Dovoljno ga je četkati svakih nekoliko dana radi uklanjanja otpale dlake. Tijekom razdoblja linjanja, cane corsa moguće je osloboditi opuštene dlake i trimerom.
Psima obično nije potrebno kupanje – ako je prljavština u dlaci tvrdokorna i nije ju moguće iščetkati, možete je isprati blagim šamponom za pse.
S obzirom na to da talijanska doga ima čvrstu kožu u području čeljusti i njuške u usporedbi s drugim dogama, gotovo da ne slini. Za njegu zuba prikladna je primjena posebnih grickalica za njegu zuba ili suhih žvakaćih proizvoda specijaliziranih prodavača.
Od rane dobi šteneta pa nadalje vrijedi sljedeće: prehrana značajno doprinosi zdravlju i dobrobiti vašeg četveronožnog prijatelja. Ako ste od svojeg uzgajivača dobili zalihu hrane na koju je štene naviklo, ali ga ne želite trajno njome hraniti, polako navikavajte mladog psa na novu hranu.
Najbolji način da to učinite jest da štenetu dajete uobičajenu hranu kada ga preuzmete kako mu ne biste uzrokovali dodatni stres. Kada se jednom novopridošlica osjeća ugodno u svojem domu, možete tijekom nekoliko dana miješati malo više nove hrane u već poznatu. Za štenad je, na primjer, prikladna posebna suha hrana za mlade pse velikih pasmina, jer su posebno izloženi riziku od prebrzog rasta ako se sadržaj proteina u prehrani ne prilagodi, što može dovesti do problema s kosturom.
Prehrana prilagođena fazi rasta također je od velike prednosti. Obratite pozornost i na visok udio mesa, bez obzira na to jeste li se odlučili za suhu hranu, mokru hranu ili BARF. Izbjegavajte hranu za kućne ljubimce sa žitaricama. Poslastice je potrebno treba uračunati u dnevni obrok kako bi se spriječila pretilost. Naravno, vaš cane corso uvijek treba imati na raspolaganju vodu.
Saznajte više o temi prehrane pasa i koja vrsta prehrane odgovara vašem četveronožnom prijatelju u našim vodičima
Kao i mnoge velike pasmine pasa, cane corso ima sklonost displaziji kukova i laktova. Ugledni uzgajivači to pokušavaju isključiti koliko god je to moguće – u svakom slučaju, pitajte koje je mjere opreza uzgajivač poduzeo prije kupnje šteneta. Veliki psi ne bi se trebali redovito penjati stepenicama. Uravnotežena prehrana i odgovarajuća tjelovježba (bez mnogo skokova i uganuća) doprinose održavanju zdravlja zglobova.
Neki predstavnici pasmine osjetljivi su na srčane bolesti – i u tom slučaju uzgajivač može smanjiti rizik odgovarajućim odabirom pasa za uzgoj. Znakovi srčanih bolesti mogu biti, primjerice, umor, otežano disanje ili kašalj. U takvim slučajevima razgovarajte sa svojim veterinarom jer pravovremena terapija lijekovima može rasteretiti srce te tako često i usporiti tijek bolesti ili ga čak zaustaviti na neko vrijeme.
Cane corso često ima osjetljive oči, pa biste ga trebali zaštititi od propuha, ali i od ventilatora te klima uređaja. Naočale za pse mogu u određenim situacijama biti od koristi.
U međuvremenu se ponegdje nudi i posve bijeli cane corso, ali budite oprezni: ovi psi mogu biti genetski predisponirani za gluhoću – nije bez veze što ta boja, osim malih oznaka, ne zadovoljava standard.
Zdravi cane corso može živjeti i do 12 godina.
Kao i njegov bliski rođak, mastino napoletano, za cane corsa se također kaže da je jedan od potomaka starog canisa pugnacisa. Već su stari Rimljani upotrebljavali te moćne četveronožne prijatelje kao ratne i pastirske pse. Kao potomci tih rimskih molosa, robusni cane corso uspio je preživjeti uglavnom na farmama u južnoj Italiji. Tamo su upotrebljavani kao psi čuvari i pastiri te psi čuvari stoke, zbog čega se i danas smatraju neovisnim radnim psima.
Točno podrijetlo imena „cane corso“ nije poznato: „cane” je talijanska riječ za psa, a „corso” bi mogao potjecati od keltske riječi „corso”, što znači „moćan”. No, moguća je i veza s latinskim „cohors” za „čuvar” ili „stražar”.
Tek 1996. godine FCI je priznao cane corsa kao neovisnu pasminu. Cane corso pripada FCI grupi 2 „Pinčeri i šnauceri – molosi – švicarski planinski psi”. Tamo je naveden u sekciji 2 „Molosi 2.1 Psi slični dogi”. Molos je naziv za masivne, mišićave pse. Ponekad se ti moćni četveronošci nazivaju i psima nalik mastifu ili psima tipa mastifa.
Danas se ovi impresivni psi mogu naći i kao psi čuvari, policijski psi i tragači, kao i u lovu na krupnu divljač. Cane corso radije radi u čoporu. Izvan Italije, na ove ćete impozantne četveronožne prijatelje još uvijek vrlo rijetko naići.
Prije nego što se odlučite useliti s cane corsom, trebali biste pažljivo razmisliti jeste li dostojni biti vlasnik tog tvrdoglavog psa. Ova pasmina nije prikladna za život u gradu ili stanu: potrebno mu je puno prostora i vlastiti teritorij za čuvanje.
No, pri tome ne može predugo biti prepušten sam sebi: ovaj četveronožni prijatelj koji je povezan sa svojim čoporom treba obiteljsku povezanost i bogatu razonodu u obliku vježbi i zadataka. Vlasnik cane corsa trebao bi biti sportski nastrojen i uživati u provođenju mnogo vremena sa svojim četveronožnim prijateljem – po mogućnosti u prirodi.
Smatra se da ovi veličanstveni Talijani jako vole djecu, iako naravno posebno starija djeca, koja poznaju pravila poštovanja prema životinjskim članovima obitelji, mogu održavati intenzivno prijateljstvo s cane corsom. Ako se pas kao štene socijalizira s mačkama i drugim kućnim ljubimcima, može mirno živjeti s njima.
Svakako imajte na umu da će vam cane corso svakodnevno oduzimati puno vremena dulje od desetljeća – potrebno je pažljivo planirati čak i čuvanje tijekom odmora ili u slučaju bolesti.
Prije nego što se useli kod vas, pobrinite se za osnovnu opremu u vidu ogrlice, povodca, eventualno oprsnice, deka i/ili košara za pse, igračaka, sigurnosnih pojaseva za prijevoz u automobilu, zdjela, četkica i korisnih pomagala poput četke za dlake ili pincete za krpelje.
Četveronožni prijatelj koji teži do 50 kg prirodno će uzrokovati redovite troškove: potrebna mu je visokokvalitetna hrana za pse s visokim udjelom mesa, kao i pregled kod veterinara barem jednom godišnje. Osiguranje od odgovornosti također se nalazi među redovitim troškovima.
Nažalost, zbog svojeg zadivljujućeg izgleda, pasmina je u prošlosti privlačila i neke vlasnike koji su tog ponosnog psa držali više kao statusni simbol nego kao životinjskog prijatelja. U kombinaciji s lijenošću i nedostatkom znanja o psima, to je konstelacija u kojoj se zaštitnički instinkt i svojeglavost cane corsa mogu razviti u nešto vrlo opasno. Uz znanje i odgovoran stav, ovaj snažni Talijan postaje pouzdan, suveren i neagresivan član obitelji.
© Cedric Blondeel / stock.adobe.com
Ako ste se odlučili za pasminu cane corso, možete početi tražiti odgovarajućeg uzgajivača. Pasmina je najviše raširena u svojoj domovini Italiji, a u drugim zemljama su ti veličanstveni psi iznimno rijetki, iako se broj uzgajivača stalno povećava. U Njemačkoj, na primjer, 2002. godine niti jedno službeno registrirano štene cane corsa nije ugledalo svjetlo dana, ali gotovo 15 godina kasnije već ih je bilo preko 150.
Ipak, moguće je da u neposrednoj blizini nećete pronaći uzgajivače i morat ćete prijeći veće udaljenosti. Svakako biste trebali kritički promotriti „svojeg” potencijalnog uzgajivača: možete li ga posjetiti kod kuće da biste upoznali okolinu pasa i roditelje? Odgovara li na pitanja o uzgoju i zdravstvenoj brizi o svojim četveronožnim prijateljima sa strpljenjem i stručno? Jesu li štenci dobro socijalizirani? Ostavljaju li roditelji uravnotežen, zdrav dojam na prvi pogled? Posljednje, ali ne najmanje važno: zanimaju li i uzgajivača vaši zahtjevi kako bi svojim štićenicima mogao ponuditi dobar dom? Na sva ta pitanja trebali biste moći odgovoriti s „da” prije nego što potpišete kupoprodajni ugovor.
Savjet za čitanje: Važna pitanja za uzgajivača pasa
Prilikom predaje šteneta, za koje je dokazano da je nekoliko puta očišćeno od glista, trebali biste dobiti knjižicu o cijepljenju i rodovnik, kao i obroke njegove uobičajene hrane, ako to već niste prethodno dobili nakon savjetovanja s uzgajivačem. Dobar uzgajivač je i kontakt osoba za pitanja o pasmini nakon što se njegova štenad odselili i sretan je ako mu dopustite da sudjeluje u razvoju šteneta slanjem fotografija.
U svakom slučaju, izbjegavajte uzgajivače koji nisu članovi kluba i koji nude navodno čistokrvno štene cane corsa po nerazumno niskoj „akcijskoj cijeni”. Uzgoj zahtijeva puno stručnosti i znanja o pasmini te precizan odabir prikladnih životinja u pogledu karaktera, vrste i zdravlja kako bi se izbjegla negativna iznenađenja – ulaganje vremena i novca koje sumnjivi uzgajivači obično ne žele uložiti jer su samo zainteresirani za brzo punjenje svojih novčanika.
Pri tome nećete patiti samo vi i često zdravstveno osjetljive te nesocijalizirane mlade životinje – što je veliki problem kod tako svojeglave pasmine – već i roditeljske životinje, koje se obično drže u groznim uvjetima.
Ako želite pružiti dom starijem cane corsu, potraga može biti dugotrajna, posebno izvan Italije. Zbog rijetke rasprostranjenosti, ova će se pasmina vrlo rijetko naći „slučajno” u lokalnom skloništu za životinje. No, istraživanja na internetu mogu biti obećavajuća jer brojne udruge za dobrobit životinja preko nacionalnih granica daju cane corsa ili mješavine cane corsa iz skloništa za životinje. Često su to klubovi specijalizirani za doge i druge molose.
Te organizacije obično mogu dobro procijeniti karakter starijih pasa i u razgovoru s vama saznati je li ovaj četveronožni prijatelj prikladan za vašu životnu situaciju i vaše iskustvo sa psima. Iako su u skloništima naravno brojni dobro odgojeni primjerci cane corsa koji su izgubili dom, primjerice,zbog preseljenja, postoje i neki koji su završili u skloništima za životinje zbog preopterećenosti prethodnih vlasnika i pripadaju samo u ruke vrlo iskusnih poznavatelja pasa.
Cane corso radišan je i poslušan suputnik. Zbog svoje želje za kretanjem, zaštitničkog instinkta i lajavosti, cane corso treba puno prostora, aktivnosti i pažnje. Trebalo bi mu dopustiti da živi na farmi ili u kući s vrtom koji može čuvati. Potrebni su mu sportski, iskusni vlasnici koji znaju kako se nositi s njim.
| Posebnosti: | cane corso je budan i pažljiv pas čuvar. Pouzdano štiti svoju obitelj, kao i svoju kuću i imanje. |
| Karakter: | budan, suzdržan, odan, inteligentan |
| Visina hrpta: | 64 – 68 cm (mužjaci) 40 – 45 cm (ženke) |
| Težina: | 45 – 50 kg (mužjaci), 40 – 45 kg (ženke) |
| Krzno: | kratko, sjajno, vrlo gusto, s tankom poddlakom |
| Njega dlake: | nije zahtjevan |
| Potreba za kretanjem: | potrebno puno razonode i kretanja |
| Pas za početnike: | ne |
| Lajanje: | laje prilično puno |
| Očekivani životni vijek: | do 12 godina |
| Tipične bolesti: | displazija kuka, dilatacijska kardiomiopatija (DCM), entropij ili ektropij |
| Cijena: | oko 800 do 1.500 eura |
| Grupa FCI-ja: | FCI grupa 2 „Pinčeri i šnauceri – molosi – švicarski planinski psi”, sekcija 2 „Molosi 2.1 Psi nalik dogama” |
| Potreba za kretanjem: | visoka |
| Podrijetlo: | Italija |
“Život bez mopsa je moguć, ali besmislen”, jednom je rekao Loriot. Složila bih se bezrezervno i dodala: "Život bez konja, mačke i zeca također!" Moje srce kuca za sve velike i male životinje i imam veliku sreću da mogu pisati o svojoj strasti kao slobodni autor. Svojim člancima želim podići svijest o dobrobiti životinja i dati korisne savjete ljubiteljima životinja.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
