© lenkadan / stock.adobe.com
Nekadašnji seoski pas iz pokrajine Berner Oberland poznat je pod mnogim nadimcima, a danas je omiljen u cijelom svijetu kao obiteljski pas. Bernski planinski psi prema svojim ljudima odnose se s velikom dozom topline, iako vani u prirodi više vole snijeg i hladnoću.
Masivno tijelo, koje nije tromo ili pretilo, već snažno i mišićavo – taj izgled već opisuje pretke bernskog planinskog psa, koji su se u švicarskom području Berna izvorno držali kao seoski psi pogodni za vuču kola i tjeranje stoke. Nije jasno od kojih točno pasa potječu ovi trobojni seoski psi. Pretpostavlja se da su molosi i mastifi jedni od njihovih predaka koji su s Rimljanima dovedeni u alpsku regiju.
Točnije, o povijesti bernskog planinskog psa može se pričati tek od početka 20. stoljeća i usko je povezana s mjestima Dürrbach i tamošnjom gostionicom. U dvorištu gostionice, koja je služila kao mjesto sastanka seoskih stanovnika, putnika i trgovaca, držali su se veliki trobojni psi. Prijašnji naziv „Dürrbächler” također potječe iz te regije u kantonu Bernu, gdje je pasmina u svojim počecima bila uobičajena. Prema savjetu vlasnika jedne bernske kavane, psi Dürrbächler prvi su put prikazani na izložbi pasa 1902. godine. Interes za ove atraktivne pse, koji su do sada bili poznati samo rijetkim ljudima iz regije, naglo se povećao s tom i sljedećim izložbama. Godine 1907. osnovan je „Švicarski klub Dürrbach”, kojim je trebao započeti čisti uzgoj ove pasmine. Prijedlog da se „Dürrbächler” preimenuje u „bernski planinski pas” potječe od švicarskog geologa i kinologa prof. dr. Alberta Heima, koji je surađivao na stvaranju prvog standarda pasmine. Razlog za promjenu imena vjerojatno je bio da novo ime nije samo bilo popularnije, već je također naglasilo njegovu srodnost sa švicarskim planinskim psima. Zbog dobrih fizičkih i društvenih svojstava te lijepog izgleda, bernski planinski pas ubrzo je počeo uživati veliku popularnost i izvan granica Švicarske.
Ne samo po svojoj prirodi, već i po privlačnom izgledu, bernski planinski pas postao je dobrodošao i atraktivan gost. Karakterističan za njega njegov je trobojni izgled. Glavni udio pri tome zauzima crna boja, koja se poput kaputa prostire preko trupa, vrata, glave i repa. Simetrični bijeli plamen nalazi se na čelu i širi se prema njuški, gdje se proteže najviše do kutova usana. Osim toga, karakteristični su bijeli križ na prsima, bijele šapice i bijeli vrh repa. Smeđe-crvene oznake na obrazima, nogama i uz bijelu dlaku na prsima lijepo naglašavaju i dopunjuju atraktivan trobojan izgled. Tipične za bernskog planinskog psa su smeđe-crvene mrlje iznad očiju, zbog čega je dobio nadimak „četverooki”.
Za razliku od ostalih triju predstavnika švicarskih planinskih pasa, kao što su apencelski planinski pas, veliki švicarski pas i entlebuški planinski pas, krzno bernskog psa jedino je s dugom dlakom. Obično je jednostavna i glatka, a može biti lagano valovita. Bujno krzno meko je i sjajno te pouzdano štiti ovog seoskog psa od hladnoće i snijega. S druge strane, ova pasmina s puno dlake ne podnosi dobro vrućinu. Na vrhuncu ljeta vaš bi se četveronožni prijatelj koji je osjetljiv na vrućinu trebao moći povući u sjenovita mjesta za odmor i svakako izbjegavati fizički napor na podnevnom suncu.
S visinom hrpta od 64 do 70 cm kod mužjaka i 58 do 66 cm kod ženki, bernski planinski pas nesumnjivo je jedna od velikih pasmina pasa. Nažalost, kao obiteljski psi, često su skloni pretilosti zbog nedostatka kretanja i pogrešne prehrane. Kao i kod ljudi, pretilost kod pasa često dovodi do problema sa zglobovima i drugih bolesti. Težina zdravog, vitkog bernskog planinskog psa stoga ne smije premašiti 55 kg kod mužjaka, a kod nešto manjih ženki ne smije premašiti 45 kg.
© Bianca / stock.adobe.com
Njegova dobroćudna i prijateljska priroda učinila je bernskog planinskog psa jednim od najomiljenijih seoskih pasa na svijetu. Kao obiteljski pas, vjeran je svojim ljudima tijekom cijelog života te je iznimno odan i nježan. Zahvaljujući visokom pragu tolerancije na provokacije, iznimno mirno reagira na podražaje okoline. Agresivno ponašanje apsolutno je strano ovoj njuškici.
Unatoč urođenom nagonu čuvara, ne morate se bojati napada bernskog planinskog psa, čak se može dogoditi da neki predstavnici ove pasmine dočekuju i provalnika mašući repom. To ga čini još popularnijim obiteljskim psom koji se lako može držati čak i s malom djecom. Vrišteća ili divlja mala djeca neće uznemiriti ovog nježnog diva. Umjesto toga, on uživa u zajedničkoj igri i ljubaznoj brizi za djecu. Samo kod mužjaka ponekad može doći do svađa s drugim psima istog spola ako se osjećaju ugroženo na vlastitom teritoriju.
Za bernske planinske pse kaže se da imaju određenu razinu tvrdoglavosti na nekim područjima, što je vidljivo, primjerice, u odbijanju naredbi koje u njegovim očima nemaju smisla. Uostalom, bernski planinski pas ima veliko samopouzdanje i priličnu inteligenciju koja mu omogućuje da dovodi u pitanje različite naredbe. Uz puno ljubavi i nekoliko nagrada, temperamentno se štene lako može odgojiti u dobro obučenog obiteljskog psa kojeg mogu motivirati i oduševiti najrazličitiji zadaci. Za ovog uravnoteženog i izdržljivog švicarskog psa vrlo su prikladni sportovi povlačenja, spašavanje, traženje tragova ili čak obuka za terapijskog psa. Nakon uspješne osnovne obuke i socijalizacije, bernski planinski psi zbog svojeg mirnog i prijateljskog karaktera često uživaju više privilegija od drugih pasmina pasa. Lako se mogu povesti svugdje, a ponekad i slobodno trčati bez povodca jer nisu skloni lovu ni lutanju.
Kao poljoprivredni i radni pas, koji se, osim čuvanja dvorišta i tjeranja životinja, uglavnom upotrebljavao kao pas za povlačenje za putujuće trgovce, na početku uzgoja na prvom mjestu bile su značajke kao što su volja za radom, oprez, snaga i čvrsto zdravlje. Kada su ovi radni psi zbog industrijalizacije postupno postali nezaposleni, mnogi su u dobroćudnom i uravnoteženom bernskom planinskom psu ubrzo vidjeli savršenog obiteljskog psa. Uzgajivači su sve više naglašavali očuvanje dobroćudnih društvenih karakteristika te su se prvi put uzgajali iz perspektive ljepote. Kratko je vrijeme čistokrvni primjerak ovog psa bio smatran modnim psom. Posljedica toga su temperamentne slabosti i nasljedna oštećenja zbog nekontroliranog razmnožavanja neozbiljnih uzgajivača iz hobija koji su htjeli zaraditi na prodaji ovih atraktivnih obiteljskih pasa. Srećom, ljubitelji izvorne vrste okončali su ta vremena. Aspekti kao što su zdravlje i dugovječnost ponovno određuju današnju selekciju uzgoja. Propisi su za uzgoj bernskih planinskih pasa strogi. Kako bi se smanjile nasljedne bolesti i poboljšalo zdravstveno stanje pasmine, preporučuju se vrijednosti uzgoja koje uzimaju u obzir ne samo vlasnike životinja već i braću i sestre te druge rođake. Unatoč tome, očekivani životni vijek bernskih planinskih pasa u trajanju od 7 do 10 godina još je uvijek nizak. Među najčešćim tegobama s kojima se psi s rodovnikom bore problemi su sa zglobovima (displazija lakta i kuka), bolesti bubrega i kancerogeni tumori.
Kako biste kao kupac dobili što zdravije štene koje će vama i vašoj obitelji dugo vremena pružati radost, svakako se obratite ozbiljnom uzgajivaču kojem je zdravlje njegovih četveronožnih prijatelja važnije od „brzog novca”. Iznad svega, dobar uzgajivač ulaže puno strasti u svoj posao, sigurno se neće obogatiti od uzgoja pasa. Savjesni uzgoj čistokrvnih pasa ne samo da zahtijeva puno vremena, već obično košta i više novca nego što se može nadoknaditi prodajom štenaca.
Srećom, postoji mnogo ljubitelja bernskog planinskog psa koji strastveno i promišljeno uzgajaju ovog posebnog psa. Ako ste zainteresirani za štence, ne morate se brinuti: pronalaženje dobrog i ozbiljnog uzgajivača ove pasmine uopće nije tako teško. Obično se uzgajaju u registriranoj udruzi, a putem nje se mogu i pronaći. Odvojite vrijeme za odabir uzgajivača, najbolje je da posjetite njega i njegove pse nekoliko puta kako biste dobili sveobuhvatan dojam o njegovom uzgoju. Ako je prvi dojam pravi i imate dobar osjećaj što se tiče terena, čistoće i povezanosti obitelji pasa, možete ići u detalje. Važno je da su uzgojeni psi cijepljeni i da su prošli sve preporučene zdravstvene preglede. Dobar uzgajivač, osim toga, nikada vam neće „prepustiti” štence, već će vas sveobuhvatno informirati o životu s bernskim planinskim psom i stvoriti sliku o uvjetima u kojima će njegov štićenik živjeti s vama. Ako smatra da nisu ispunjeni potrebni preduvjeti za uspješan zajednički život, možda će vam čak savjetovati da ne kupujete čistokrvnog psa.
© Lilli / stock.adobe.com
Prije nego što se štene useli, ne samo da postoji puno pribora za pse koji je potrebno kupiti, već isto toliko toga treba uzeti u obzir. Tema o kojoj biste trebali unaprijed razmišljati jest, između ostalog, prehrana vašeg psa. Uzgajivač će vam pružiti savjete i pomoći te dati sveobuhvatni plan prehrane za prvih nekoliko tjedana kod kuće. U svakom slučaju, trebali biste neko vrijeme davati uobičajenu hranu uzgajivača jer je optimalno prilagođena potrebama mladih planinskih pasa. Uostalom, štenci imaju drukčije potrebe za hranjivim tvarima od odraslih pasa. Ako naposljetku želite promijeniti hranu, uobičajenu hranu trebali biste zamijeniti samo polako i postupno kako bi se želudac vašeg psa mogao naviknuti na novu hranu.
Kako biste izbjegli prekomjernu tjelesnu težinu kod bernskog planinskog psa i time spriječili zdravstvene probleme, osim dovoljno kretanja, trebali biste obratiti pažnju na uravnoteženu i prikladnu prehranu bernskog planinskog psa. Najprikladniji je visok udio mesa, pomiješan s puno voća i povrća. Hranu možete davati i kao suhu i kao mokru. Kao alternativa gotovim proizvodima, u međuvremenu se uspostavila i takozvana prehrana BARF, prema kojoj se psima daje samo hrana u sirovom obliku. Zagovornici metode BARF prije svega ističu vrijedne sastojke koji su još uvijek prisutni u sirovom mesu i povrću, a koji bi se izgubili kuhanjem. Ako niste sigurni koji je način prehrane prikladan za vašeg bernskog planinskog psa, najbolje je da se obratite uzgajivaču ili veterinaru koji može sastaviti individualni plan za vašeg psa. Na kraju krajeva, ono što je psu potrebno ovisi o mnogim čimbenicima, tako da u pravilnoj prehrani ne igraju ulogu samo pasmina i spol, već i težina, dob te razina aktivnosti vašeg psa. Naravno, pas uvijek treba imati na raspolaganju dovoljno svježe vode u zdjelici.
Osim prehrane psa, postoji nekoliko stvari koje je potrebno uzeti u obzir, posebno u pogledu držanja četveronožnog prijatelja na način koji je prikladan za njegovu vrstu. Velikom bernskom planinskom psu u početku je potrebno puno prostora. Kuća s vrtom ili čak dvorište su optimalni. Ovaj pas koji voli slobodu svakako nije prikladan za mali gradski stan. Također, imajte na umu da štencima u prvim mjesecima života još uvijek nije dopušteno hodati stepenicama kako biste sačuvali zglobove koji još uvijek nisu sasvim formirani. Stoga stan na katu bez dizala nije prikladan. Prizemni pristup do vaša četiri zida može biti od velike prednosti i kasnije, ako vaš pas zbog starosti više ne bude mogao hodati stepenicama i ako ga zbog njegove težine u odrasloj dobi više ne možete nositi.
Bernskom planinskom psu potrebno je puno trčanja i razonode. Kao vlasnik, trebali biste imati želju, a prije svega vremena, za kretanjem sa svojim ljubimcem. Ovaj čistokrvni švicarski pas voli duge izlete sa svojim ljudima i raduje se mentalnim izazovima. Inteligentne igračke i obuka u psećim sportovima povlačenja, radu spašavanja ili traženju tragova vrlo je prikladna za ove pametne pse. Međutim, u psećim sportovima bernski planinski psi mogu se upotrebljavati samo u ograničenoj mjeri. Prebrzi sportovi s iznenadnim pokretima kao što je agility preopterećivali bi velike i teške pse i nepotrebno ih opterećivali.
Dobrobiti bernskog planinskog psa pridonosi i dovoljna njega. Dugo, glatko krzno treba četkati barem 2 do 3 puta tjedno kako biste izbjegli matiranje i održavali sjaj. Tijekom izmjene dlake najbolje je svakodnevno u ruci imati četku i češalj. Osim toga, oči, uši, kandže, šapice, kožu i zube vašeg četveronožnog prijatelja potrebno je svakodnevno provjeravati i po potrebi očistiti. Tijekom tih kratkih rutinskih pregleda također možete rano prepoznati moguće promjene ili čireve koji mogu biti znakovi raka i na odgovarajući način ih liječiti. Držanje koje je prikladno za životinjsku vrstu i sveobuhvatna njega psa ne samo da bitno pridonose zdravlju i dobrobiti, već odlučujuće pridonose tome da vi i vaš bernski planinski pas dugo vremena uživate zajedno.
| Posebnosti: | U prošlosti se bernski planinski pas uglavnom držao kao seoski pas, pas za vuču ili gonič. Danas je vrlo popularan kao vjerni pas pratitelj i obiteljski pas. |
| Karakter: | dobroćudan, prijateljski nastrojen, oprezan, samouvjeren |
| Visina hrpta: | mužjaci: 64 – 70 cm ženke: 58 – 66 cm |
| Težina: | nije određeno, oko 40 – 44 kg |
| Dlaka: | duga, sjajna, glatka ili lagano valovita, trobojna |
| Njega krzna: | srednje zahtjevna, umjereno otpada dlaka, četkanje jednom tjedno |
| Razonoda: | umjerena potreba za kretanjem, razonoda npr. kroz obedience ili sport zaprežnih pasa |
| Pas za početnike: | da |
| Lajanje: | rijetko laje |
| Očekivani životni vijek: | oko 7 – 9 godina |
| Tipične bolesti: | problemi sa zglobovima, bolesti bubrega i rak |
| Cijena: | od oko 1.600 eura |
| Grupa FCI-ja: | Grupa 2: pinčeri i šnauceri – molosi – švicarski planinski psi Sekcija 3: švicarski planinski psi |
| Podrijetlo: | Švicarska |
zooplus uredništvo sastoji se od predanog tima stručnjaka i urednika s dugogodišnjim iskustvom u brizi o kućnim ljubimcima: Florian, Luisa sa svojim bijelim švicarskim ovčarom Elyosom i Franziska sa svojom maltezericom Emmy i konjem Rubijem. Zajedno s velikom mrežom stručnjaka za životinje radimo na tome da zooplus časopis postane pouzdan izvor informacija za sve vlasnike i ljubitelje životinja. Naš cilj je pružiti znanje o životinjama i relevantne informacije o pravilnoj brizi za kućne ljubimce.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
