© thanasis / stock.adobe.com
Alopekis je izuzetno šarmantan pas koji se pojavljuje u mnogim varijacijama krzna. Međutim, izvan rodne Grčke nije baš poznat. Ovim člankom želimo to promijeniti i upoznati vas sa simpatičnim obiteljskim psom.
Niti jedna od glavnih krovnih organizacija trenutačno ne prepoznaje pasminu alopekis kao neovisnu pasminu. Stoga ne postoji standard i izgled ove pasmine može se uvelike razlikovati od jednog do drugog psa. Većina pripadnika pasmini alopekis rastom podsjeća na lisicu. Otuda grčki naziv pasmine – riječ alopekis znači nešto poput nalik lisici.
Ovi su psi vrlo skladne tjelesne građe i dosežu visinu ramena od 20 do 30 centimetara. U prosjeku, pripadnici ovoj pasmini teže do sedam i pol kilograma.
Krzno dolazi u različitim varijantama. Neki psi imaju kratko i oštro krzno, drugi srednje duljine. Rijetko se viđaju pripadnici pasmini alopekis s poludugom, blago valovitom i mekšom dlakom. Svima im je zajednička gusta poddlaka. Brojne su varijacije boja. Psi u bijeloj, smeđoj ili crnoj boji posebno su popularni, kao i kombinacije ovih boja.
Pripadnici pasmini alopekis karakterno se razlikuju, ovisno o okolini u kojoj odrastaju. Oni su obično vrlo društveni, poslušni i samopouzdani ljubimci koje nije lako uznemiriti. Pogodni su za obitelj. Dobro se slaže s djecom sve dok se prema njemu odnose s poštovanjem. Najdraža zanimacija mu je na otvorenom loviti manje životinje, poput vjeverica, zečeva ili miševa. Ako je to za vas nepoželjno ponašanje, potreban je dosljedan trening od useljenja vašeg ljubimca.
To se odnosi i na lajanje. Budući da ovi psi imaju tendenciju čuvati, brzo mogu postati pravi lajavci. Važno je na tome raditi dok je vaš ljubimac još štene.
Prije no što udomite odraslog psa pasmine alopekis iz skloništa za životinje, kontaktirajte trenera pasa. On će vam pružiti profesionalnu podršku u prevladavanju svakodnevnih prepreka koje se nađu na putu.
Ovi mali i pametni psi odgovaraju mnogim ljubiteljima pasa. Mogu živjeti na selu, ali i u gradu. Samci su jednako prikladni vlasnici kao i obitelji. Naravno, suživot može izgledati manje bajkovito ako je vaš ljubimac nesocijaliziran.
U osnovi, pripadnici pasmini alopekis vole provoditi puno vremena na otvorenom. Čak i kao gradski pas, trebali biste biti s njim u šetnji najmanje dva sata dnevno. Još ljubimaca u istom domu obično ne predstavlja problem. Idealno bi bilo da ovi psi još dok su štenci budu stalno u kontaktu s njima.
Imate li u planu udomiti pripadnika ovoj pasmini iz skloništa za nezbrinute životinje, imajte na umu da on nije naviknut na vašu svakodnevicu. Vrlo vjerojatno ćete ga na početku morati učiti mnoge radnje poput, primjerice, hodanja na uzici, boravka u stanu ili vožnju automobilom. Kod odraslog psa učenje može potrajati duže. Neki su pripadnici pasmini alopekis sasvim prikladni za početnike, drugi su samo za iskusne vlasnike.
Pripadnici pasmine alopekis smatraju se čistim psima. Većina njih uživa u čišćenju i izbjegava blato. U slučaju da imate ljubimca s dlakom srednje dužine potrebno je redovito četkanje. Tijekom promjene dlake dva puta godišnje trebali biste četkati svojeg ljubimca svaki drugi dan. To će spriječiti nakupljanje otpale dlake u vašem domu. Po potrebi neka vam pri ruci bude kuka za uklanjanje krpelja i škare za šape.
Svaki pas ima svoje individualne sklonosti. Kod pripadnika pasmini alopekis one su još različitije nego u standardiziranih pasmina. Neki vole učenje novih trikova, drugi ne. Neki vole igranje lopticom, drugi to ne mogu smisliti. Istražujte s vašim ljubimcem i otkrijte ono što vam pruža zajedničko zadovoljstvo.
Inače, ustrajni su trkači pa biste se mogli okušati u zajedničkom džogiranju.
Želite li pripadnika pasmine alopekis, najbolje bi bilo provjeriti u skloništima za nezbrinute životinje. Mnogo je udruga koje pse iz Grčke udomljavaju u druge europske zemlje. Tako ćete imati dobre šanse susresti se s ovom izvornom grčkom pasminom.
Naravno, takav pas nema niti obiteljsko stablo niti bilo koji drugi dokaz da je to „pravi“ alopekis. Ali to nije relevantno za ove pse, koje, još uvijek, ne prepoznaje nijedna udruga. Udomljavanje se odvija s mikročipom i EU putovnicom za kućne ljubimce, kao i obaveznim cijepljenjem protiv bjesnoće.
Izvan Grčke gotovo da i nema uzgajivača pasmine alopekis. Pri pronalasku uzgajivača ove pasmine, raspitajte se koji su njegovi uzgojni ciljevi, odakle dolaze roditelji i po čemu se zna da su baš ti psi pripadnici pasmini. Budući da ne postoje standardi, svatko može ponuditi mješanca kao izvornog psa.
Igrajte na sigurno kada tražite psa slične pasmine kojeg priznaje Fédération Cynologique Internationale (FCI).
Slični alopekisu su, primjerice, norveški lovac na patke ili manje varijante njemačkog špica, koje, međutim, imaju gušće krzno. Psi šiba inu također izgledaju poput lisice, ali su veći i teže ih je odgojiti.
U svojoj domovini mnogi divlji pripadnici pasmini alopekis boluju od mediteranskih bolesti. Ozbiljne organizacije za zaštitu životinja udomljuju samo testirane životinje. No, ipak biste trebali sa svojim udomljenim psom posjetiti veterinara. Neke se bolesti mogu otkriti u krvi samo nekoliko tjedana nakon infekcije.
Također zapamtite da je vašeg ljubimca potrebno redovito cijepiti i čistiti od nametnika. Inače, riječ je o vrlo otpornim psima unatoč malom genetskom bazenu.
Alopekis može živjeti do 15 godina i više ako je dobrog zdravlja. Uz dovoljno kretanja i redovitih veterinarskih pregleda, uravnotežena prehrana jedan je od temelja zdravog života psa. Stoga pripazite da vašeg ljubimca hranite visokokvalitetnom hranom s velikim udjelom mesa. Meso bi trebalo biti na vrhu popisa sastojaka.
Navikavanjem na novu hranu može biti problem za neke pse. Čak i bivši ulični psi, koji obično imaju vrlo otporan želudac, mogu na novu hranu reagirati proljevom ili povraćanjem. Stoga je najbolje polako mijenjati prehranu ako želite svojeg ljubimca naviknuti na kvalitetnu hranu.
Više od 5000 godina stare posude od terakote sa slikama pasa dokazuju da korijeni alopekisa sežu u staru Grčku. Grčki filozof Aristotel (384. – 322. pr. n. e.) već je tada spomenuo ovu pasminu u svojim spisima. Na temelju nalaza kostiju, neki kinolozi pretpostavljaju da je grčki pas predak pasmine špic. Čak i ako to nije dokazano, alopekis u svakom slučaju pripada izvornim psima.
Mali rast nije se temeljio na ciljanom uzgoju ljudi u ranijim vremenima. Dapače, izolirani prostor značio je da su se mali psi spontano parili međusobno. Vjerojatno je u antici postojala čak i verzija alopekisa bez dlake. Pogrešno je dobio ime turski pas bez dlake.
Do prije nekoliko desetljeća alopekis se često viđao u gradovima i ruralnim područjima Grčke. Bili su popularni lovci na miševe i štakore, štitili perad od lisica i služili kao psi čuvari.
No, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća sve je više drugih pasmina dolazilo u Grčku iz Europe, a alopekis je pao u zaborav.
Izvorni alopekis ima mali, ali strastven krug obožavatelja. Poznavatelji pasa rade na tome da grčki kinološki savez prizna ovu pasminu.
Trenutačno u nekim regijama Grčke pripadnici pasmine alopekis žive kao lutalice. No njihovo je postojanje ugroženo. Psi pasmina alopekis imaju malo štenaca po leglu, od kojih mnogi ugibaju u prvoj godini života. Tipične mediteranske bolesti poput lišmanioze predstavljaju veliki problem. Uz to, mnogi su psi kastrirani u nastojanju da se smanje broj lutalica na grčkim ulicama.
© Annika / stock.adobe.com
Neki ljubitelji pasa pripadnike pasmini alopekis nazivaju kratkodlakim varijantama pasmine kokoni. Kokoni je slična pasmina koju je prepoznao grčki kinološki savez, ali ne i FCI ili druge krovne organizacije. Kokoni je poznat i kao mali grčki domaći pas.
Kokoni i alopekis imaju sličnu povijest, ali su strogo govoreći dvije različite pasmine s različitim karakteristikama. Primjerice, alopekis je manji od kokonija. Ako želite udomiti psa iz grčkog skloništa za nezbrinute životinje, ne trebate se opterećivati pasminama – oba su psa vrlo dobroćudna.
Želite poslušnog, obiteljskog psa – s alopekisom nećete pogriješiti. Mali Grk jednako je dobar za duge šetnje kao i za maženje.
Ovom ljubimcu nije bitno je li novi dom na selu ili u gradu. Ali, ako planirate udomiti odraslog psa, trebali biste biti svjesni da svog novog ljubimca ipak morate štošta naučiti.
Malen, pametan i živahan – jack russell terijer privlači veliki broj obožavatelja. U nastavku saznajte po čemu je ova pasmina tako posebna i što trebate znati o držanju popularnih psića.
Jednostavan, prilagođen ljudima i pouzdan: labrador retriver srednjeg rasta izuzetno je popularan kao obiteljski pas, ali izvornom radnom psu potreban je mentalni I fizički poticaj.
Njemački ovčar je najrašireniji radni pas na svijetu, ali se, zahvaljujući svom prijateljskom i znatiželjnom ponašanju, odlično uklapa u gotovo svaku obitelj.
