© bernardbodo / stock.adobe.com
Rijetko koji pas voli ostati sam doma. Ipak, važno je da vaš pas nauči ostati opušten dok vas nema.
Psi su društvene životinje, a izoliranost im nije prirodna. Ali ne brinite se, psi mogu naučiti ostati sami doma. Separacijska anksioznost može se pojaviti, no, donosimo vam nekoliko savjeta o tome kako psa naučiti da ostane opušten i miran dok vas nema doma.
Idite u dućan, morate liječniku ili želite posjetiti prijatelja koji je alergičan na pseću dlaku? Postoje situacije u kojima psa ne možete povesti sa sobom, bez obzira koliko se dobro ponašao. Stoga je važno da vaš pas nauči biti sam.
Psi potječu od vukova, a poznato je da vukovi žive u čoporu. Vukovi sve aktivnosti rade zajedno, bilo da je riječ o lovu ili uzgoju štenaca. Ostavljene su samo bolesne i slabe životinje koje više ne mogu pomoći čoporu.
Taj je instinkt još uvijek prisutan u našim psima. Stoga ne čudi da psi ne vole biti sami te mogu osjetiti separacijsku anksioznost.
Strah od samoće nije podjednako intenzivan kod svih pasa, a na pitanje uzroka straha ne može se odgovoriti na općenit način. Psi su pojedinci, i baš kao i mi ljudi, imaju različit karakter, iskustva i osobine.
Međutim, strah od samoće obično se može svesti na dva glavna uzroka.
Separacijska anksioznost kod pasa, kao i kod ljudi, znači da se psi boje biti sami. Osjećaju se bespomoćno i napušteno bez vlasnika ili vlasnice.
Psi sa strahom od gubitka kontrole, s druge strane, vjerojatno se neće znati nositi s odlaskom vlasnika. Ti psi obično osjećaju kako moraju zaštititi svojeg vlasnika. Ako izađete bez njega, on neće moći izvršiti ovaj zadatak i osjećat će se zabrinuto ili ljutito zbog toga.
Često je potrebna stručna pomoć ako vaš pas pati od straha od gubitka kontrole. Profesionalni treneri za pse ili psiholozi pomoći će vam pronaći i otkloniti uzroke problema.
U daljnjem tekstu opisan trening prvenstveno se odnosi na prevladavanje straha od odvajanja. Ako vaš pas pati od straha od gubitka kontrole, prvo mora shvatiti da ste vi njegov zaštitnik.
Koliko su različiti uzroci separacijske ankcioznosti pasa, toliko su i različita ponašanja.
Neki psi glasno laju i zavijaju, trče nemirno od prozora do prozora ili čak uništavaju namještaj. Drugi psi pak pate u tišini. Povlače se, ne jedu, ne spavaju i tiho cvile.
Poznavanje govora tijela vašeg psa vrlo je korisno u terapiji za prevladavanje straha od odvajanja. Neki stručnjaci preporučuju postavljanje kamere za kućne ljubimce i promatranje ponašanja psa kad ostane sam doma. Video snimke mogu pružiti pomoći pri otkrivanju uzroka te saznavanju koliko je duboko ukorijenjen separacijska anksioznost kod vašeg psa.
© Chalabala / stock.adobe.com
Separacijska anksioznost kod pasa uzrokuje veliki stres. No, odluka da vašeg psa zbog iste više nikada ne ostavite samog, nije rješenje. Pogotovo jer je to teško izvedivo u našem svakodnevnom životu. Svaki put zvati čuvalicu kad samo na trenutak morate otići do supermarketa? Potpuno nepraktično.
Da bi psi i ljudi mogli živjeti zajedno u skladu, neophodno je da psi razumiju da ne mogu svugdje slijediti svoje ljude. Što vaš pas mirnije doživljava vašu odsutnost, to ćete vi opuštenije uživati u aktivnostima bez njega.
Bez obzira koliko je vaš pas opušten i smiren, ostavljanje psa samog dok radite prekovremeno definitivno je predugo. Psi trebaju svoje socijalno okruženje kako bi se osjećali ugodno.
Svaki pas je jedinstven i ne postoji jednostavan odgovor na pitanje koliko dugo može ostati sam.
Dok neki psi počinju lajati kad njihov vlasnik samo posegne za ključem, drugi postaju nemirni tek nakon nekoliko sati samoće. No, četiri do pet sati samoće granica je za gotovo svakog psa.
Čak i ako je pas jako smiren, općenito vrijedi sljedeće pravilo: vašeg psa ne bi trebali svakodnevno ostavljati samog. Vrlo zabrinuti i osjetljivi psi mogu se čak i razboljeti ili razviti depresiju ako ih prečesto ostavljate same.
U ovom slučaju može vam pomoći čuvalica ili Dogsharing.
Vaš pas ne bi trebao biti ljutit ili tužan kad ga odlučite ostaviti samog. Čak i ljudi koji rade kod kuće imaju sastanke na koje ne mogu povesti svojeg psa. Važno je naučiti psa da ne bude pod stresom dok vas nema.
© Emilia007 / stock.adobe.com
Najbolje je početi vježbati dok je vaš pas još štene, ako želite da ostane opušten dok vas nema doma. Ako psi u najranijoj dobi nauče da je potpuno normalno da se njihov vlasnik nakratko udalji iz doma bez njih, u odrasloj dobi im to neće biti razlog za zabrinutost.
Dobra vijest je da i odrasli psi mogu naučiti ostati sami doma. Loše vijesti je da trening obično traje znatno duže. Ali vaše će se strpljenje isplatiti i čak će vam u poodmakloj dobi pas biti zahvalan ako ste ga naučili da ostati sam doma nije ništa strašno.
Najlakše ćete svojeg psa naučiti nečem novom kada su mu zadovoljene potrebe za šetnjom. Ako je vašem psu dosadno i pun je energije teško će moći pratiti vaš trening.
Dakle, prije nego što započnete bilo koju od sljedećih vježbi, budite sigurni da je vaš pas upravo došao iz šetnje i sretan je. Osim šetnje, igrajte se s vašim ljubimce, bacajte lopticu, zadajte mu zadatke i pobrinite se da potroši višak energije.
Ima li vaš pas omiljeno mjesto u kući ili stanu? Nakon duge šetnje usmjerite do njegove omiljene deke ili kreveta i ponudite mu kost za žvakanje ili igračku kojom se voli igrati.
Prije nego što stvarno ostavite vašeg psa samog doma, počnite malim koracima. Kad je vaš pas zauzet žvakanjem kosti ili igračkom i djeluje potpuno opušteno, na trenutak napustite sobu. Zatvorite vrata, otiđite u drugu sobu i vratite se nekoliko minuta kasnije.
U najboljem slučaju vaš pas isprva neće niti primijeti da vas nema. Nakon nekoliko ponavljanja možete početi polako povećavati vrijeme odsustva – ali ne kontinuirano. Otiđite na deset minuta, zatim samo 5, pa opet 15 minuta. Tako se vaš pas navikava na činjenicu da su razdoblja vašeg odsustva fleksibilna i da ne mora postati nemiran nakon određenog vremena.
Važno je da se u prostoriju vratite samo kad je vaš pas miran. Ako uđete u prostoriju u trenutku kad vaš ljubimac glasno laje na vas, naučit će da je takvo ponašanje prava metoda da vas pozove natrag.
Važno! Ako vam vaš pas ne da mira niti sekunde, naravno da ćete se vratiti u prostoriju. Umjesto da ga smirujete riječima, gestama ili maženjem, trebali biste ga potpuno ignorirati. Ponovno mu se obratiti tek kad se smiri.
Za uspjeh treninga presudno je i da ne napravite „dramu“ tijekom odlaska. Pretjerano maženje psa i tepanje dok zaista ne odete potpuno je kontraproduktivno. Psi su pametni i odmah bi primijetili da nešto nije u redu. Uz to, vaša nervoza može prijeći i na vašeg ljubimca.
Čak i kad se vratite u prostoriju, ne biste trebali pretjerano pozdravljati i maziti svojeg psa. Čak i ako je teško, ne obraćajte previše pažnje na svojeg psa i uvijek ostanite smireni. Ovo je najbolji način da pas shvati da je potpuno normalno nekada ostati sam.
Vrlo često, neposredno prije nego što napustimo kuću, činimo iste radnje. Obujemo cipele, stavimo šal, obučemo jaknu, ponesemo mobitel i posegnemo za ključem ulaznih vrata. Za pse koji pate od separacijske anksioznosti, ovi postupci često postaju ključni poticaj. Počnu zavijati prije nego što uopće izađemo iz kuće.
Što različitije radnje prije izlaska budete radili tijekom treninga, to će vaš pas manje reagirati na vaš odlazak. Jednom kada vaš ljubimac nauči ostati sam, možete se vratiti normalnom spremanju za odlazak.
Do tada biste trebali biti fleksibilni. Ponekad izađite u tenisicama, ponekad u haljini ili odijelu, ponekad u čarapama s cipelama u ruci, zatim samo s torbicom ili samo s ključem.
Ako možete ostaviti svojeg psa samog u sobi i zatvoriti vrata za sobom, a da vaš pas ne postane nervozan? Sjajno! Tada možete prvi put otići iz kuće.
Kao i kod treninga u kući, to ne biste trebali raditi samo kad stvarno imate sastanak. Umjesto toga, odite do poštanskog sandučića, garaže ili zalijevajte cvijeće u dvorištu.
I ovdje vrijedi sljedeće – ostanite smireni tijekom odlaska i dolaska.
Ovisno o tome koliko vaš pas ima godina i koliko je jaka separacijska anksioznost, morate uzeti nekoliko tjedana za gore opisani trening.
Ponekad se prvi uspjesi mogu vidjeti već nakon dva tjedna. No, ponekad treba šest do osam tjedana dok se ne primijeti poboljšanje u ponašanju. Uglavnom mladi psi uče brže od odraslih pasa, ali odrasli psi također su sposobni učiti!
Ako nakon dva do tri mjeseca unatoč redovitom treningu ne primijetite napredak, korisno je potražiti savjet stručnjaka. Veterinari, psiholozi za životinje i treneri pasa dobar su izbor. Možda se iza separacijske anksioznosti krije još nešto? Ponekad prošla traumatična iskustva mogu dovesti do straha od odvajanja kojeg možete prevladati samo uz stručnu pomoć.
Uz pravi trening i puno strpljenja, svaki pas, bez obzira na dob, može naučiti ostati sam. Ne odustajte i vježbajte polako i pažljivo. Naravno, ne smijete pretjerivati s treningom i usredotočiti se samo na uspjeh. Ako primijetite da je vašem psu previše, napravite jedan ili dva koraka unatrag. Vidjet ćete, strpljenje će vam se na kraju isplatiti!
Što prije to bolje? Što se tiče odgoja psa, ova je uzrečica točna. Psići su izuzetno radoznali i spremni na istraživanje svega što ih okružuje. To se može iskoristiti tako da ga se kroz igru, ali dosljedno, uči koje je ponašanje poželjno, a koje nepoželjno.
Trikovi kao daj šapu, lezi ili hvatanje poslastice u zraku zvuče vam poznato? Donosimo vam 10 trikova za pse s kojima ćete vi i vaš pas postati prave zvijezde. I najbolji dio: trikovi za pse ne samo da oduševljavaju publiku, već razvijaju vašeg psa fizički i psihički, a u isto vrijeme, vježbanje trikova jača vaš odnos.
Štene grize? Čak i najslađe štene od šestog tjedna života ima 28 zubića koje već može učinkovito koristiti. Doduše, sa svojim mini oružjem može samo neugodno bosti i ne može nanijeti ozbiljne ozljede. Ipak, svaki bi vlasnik trebao naučiti svojeg štenca da takvo ponašanje nije poželjno.
