© As13Sys / stock.adobe.com
Poljski hrčci smatraju se najšarenijim krznenim životinjama u cijeloj Europi.
Poljski hrčak veliki je hrčak s velikim problemom: ovoj lokalnoj divljoj životinji prijeti izumiranje. Postoji mnogo razloga za spašavanje velikog hrčka. Naime, on nije samo izvrstan arhitekt, već ima i jedinstveno krzno.
Na prvi pogled poljski hrčak (cricetus cricetus) podsjeća na pripadnika iste vrste, zlatnog hrčka. Međutim, u izravnoj usporedbi razlike brzo postaju očite: poljski hrčci su više od dvostruko veći od svojih zlatnih rođaka.
Među vrstama hrčaka on je najteži: poljski hrčak teži između 400 i 600 grama. Za usporedbu, patuljasti hrčak u prosjeku teži samo oko 80 do 190 grama.
Veličina poljskog hrčka također je znatna: ti mali rovokopači pripadaju velikim hrčcima. Narastu do oko 35 centimetara i stoga su gotovo jednako veličanstveni kao i zamorci. Ženke su u pravilu nešto manje i lakše od mužjaka.
S obzirom na to da je krzno divljeg hrčka posebno raznovrsno, smatra se najšarenijom krznenom životinjom u Europi. Njegov je trbuh crn, leđa i bokovi su hrđavo smeđe boje. Šlag na kraju u modi poljskih hrčaka su bijele mrlje na glavi i ramenima životinje. Međutim, mogu se pojaviti i druge boje.
Veliki hrčak provodi puno vremena postavljajući široke i razgranate jazbine u zemlji ispod poljoprivrednih površina. Stoga se ovi stručnjaci za kopanje nazivaju i „arhitektima ispod polja”.
Čim lišće postane šareno, poljski hrčak u svojem kalendaru oslobađa vrijeme – ne samo za kopanje jazbina, već i za to da napuni svoje vrećice u obrazima sjemenkama i žitaricama. Time stvara zalihe za nadolazeću zimu.
U hladnom godišnjem razdoblju ova se krznena životinja primiri: hrčak hibernira ukupno šest mjeseci. U tom razdoblju svakih tjedan do dva pospano ode do zalihe žitarica kako bi napunio baterije. To mu je također potrebno jer ljeti dolazi do planiranja obitelji.
Veliki hrčci okote se dva do tri puta godišnje. Kao i većina vrsta hrčaka, osim tijekom razdoblja parenja, oni su samotnjaci i aktivni su noću.
© Joachim Neumann / stock.adobe.com
Tipična prehrana hrčaka sastoji se od različitih biljaka koje se nalaze na poljoprivrednim poljima. Sjemenke žitarica, sjemenke divljeg bilja, začinsko bilje, mahunarke te komadi repe i krumpira završavaju u prostranim vrećicama u obrazima.
Kao što i dolikuje pravom hrčku, poljski hrčak također jede životinjske bjelančevine. Mali kukci i kišne gliste služe kao izvor proteina i osiguravaju raznolikost na jelovniku.
Očekivani životni vijek poljskih hrčaka u prirodi iznosi oko tri godine. No, preduvjet je da pronađu dovoljno hrane te mjesto za život i za svoju obitelj. U zatočeništvu veliki hrčci žive do pet godina i stoga dosegnu veću dob od manjih vrsta hrčaka.
U skladu sa svojim imenom, poljski hrčak kod kuće je na lokalnim poljima gdje nalazi sjemenke žitarica i mjesta za skrivanje. Naziva se i europskim hrčkom jer je raširen u mnogim dijelovima Europe na livadama, stepama i poljima.
Iako su mu potrebni samo oko jedan do dva kilograma hrane kako bi preživio zimu, veliki hrčak pohranjuje u svojoj jazbini oko četiri kilograma hrane svake godine. Dok je njihova populacija bila još veća, ove su životinje tretirane kao štetočine.
Danas se to preokrenulo, populacija poljskih hrčaka u Njemačkoj je ugrožena: prema Savezu za zaštitu prirode Njemačke samo oko 10.000 do 50.000 primjeraka živi još u Njemačkoj, a u mnogim njemačkim saveznim državama ovaj veliki hrčak već je u potpunosti nestao.
Za dramatičan pad populacije kriva je poljoprivreda: gubitak raznolikosti u poljoprivrednom krajoliku oduzima životinjama mogućnost stvaranja zimskih zaliha i skrivanja. Osim toga, ovim kopačima sve više nedostaje područja za razmnožavanje.
Zbog toga se poljski hrčak nalazi na vrhu crvene liste životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje. Prema procjenama, ako se ništa ne promijeni, ovi kopači mogli bi izumrijeti do 2050. godine.
Europski sud u studenom 2021. pojačao je zaštitu poljskih hrčaka i pravo životinja na stanište. Suci su presudili: mjesta za hibernaciju i razmnožavanje poljskih hrčaka ne smiju se poremetiti. To vrijedi i ako ih životinje uopće više ne upotrebljavaju, ali postoji velika vjerojatnost da će se tamo vratiti.
Oni su slatki, ali se rijetko mogu vidjeti u prirodi: poljski hrčci većinu vremena žive pod zemljom i nažalost su u međuvremenu postali rijetkost. U prošlosti su poljoprivrednici vidjeli samo štetu koju bi pripreme poljskih hrčaka za zimu nanijele nekom polju.
Svojom vještinom kopanja pod zemljom daju važan doprinos plodnosti tla. Kako bi poljoprivreda imala koristi od toga, mora postojati puno više poljskih hrčaka. Stoga postoje brojni projekti za spašavanje poljskih hrčaka.
Jedan od najvećih projekata u Njemačkoj je projekt Feldhamsterland (Zemlja poljskih hrčaka). Cilj je zaustaviti dramatičan pad broja poljskih hrčaka u pet saveznih zemalja i postaviti temelje za dugoročni suživot između „arhitekata pod poljem” i poljoprivrede.
Poljske hrčke nije moguće držati kao kućne ljubimce. No, tko zna: možda će se to promijeniti kada se ovi slatki rovokopači uspiju spasiti i njihova se populacija ponovno poveća?
Nesumnjivo jedan od omiljenijih kućnih ljubimaca među glodavcima – zamorac. No, što to te male mekane, pufaste kuglice krzna čini toliko popularnim i koji su zahtjevi za njihovo držanje i hranjenje? Više saznajte u nastavku.
Patuljasti kunići jako su prikladni za držanje kao kućni ljubimci. Posebno popularna pasmina među „patuljcima” je lavljoglavi kunić, koju vam ovom prilikom želimo predstaviti.
Zahvaljujući njihovoj maloj veličini i simpatičnoj naravi, patuljasti kunići vrlo su popularni među mnogim obiteljima. Ako razmišljate o kupnji patuljastog kunića, trebali biste se unaprijed dovoljno informirati o potrebama tih malih ljubimaca.
