© Anobis / stock.adobe.com
Abesinska mačka je jedna od najstarijih mačaka s rodovnicom u Europi. Impresionira svojom fascinantnom poviješću i jedinstvenom estetikom.
Velike oči i uspravne uši abesinske mačke otkrivaju puno o njezinom karakteru. Abesinske mačke obožavaju biti u blizini ljudi i vrlo su znatiželjne.
Abesinske mačke se često nazivaju mini pumama. To ni ne čudi jer ove vitke, dugonoge mačke izrazito su atletski građene i vrlo su živahne! Abesinka mačka je jedna od lakših pasmina mačaka. Ženke teže do 4 kilograma, mužjaci do 5 kilograma.
Otvoreni, znatiželjni karakter ovih mačaka ogleda se na njihovim licima. Velike, bademaste oči blistaju u jantarnoj, zelenoj ili svjetlosmeđoj boji. Posebno je upečatljiva tamna crta koja okružuje šarenicu. Velike uši otkrivaju da abesinske mačke vole čuti sve što se događa u njihovoj okolini i jako su zainteresirane za svoju obitelj. Glava je klinastog oblika, ali nježnih crta i postavljena je na vitak, graciozan vrat. Duge noge s ovalnim šapama i vitkim repom nadopunjuju sliku aktivne, okretne mačke. Dlaka abesinske mačke je izuzetno fina i mekana zbog kratke poddlake.
Abesinske mačke imaju posebno upečatljivu boju. Takozvani agouti efekt nastaje zbog nijansirane svake pojedine dlake, takozvanog tickinga. Svaka dlaka ima od dvije do četiri različite nijanse boje, a vrhovi dlake su uvijek najtamniji. No, nisu sve dlake na tijelu nijansirane, već prvenstveno glava, leđa, rep i vanjska strana nogu. Trbuh, prsa i unutarnja strana nogu jednoliko su obojeni osnovnom bojom. Ova upečatljiva boja nadopunjena je prugom na leđima, a na stražnjim nogama se često nalazi pruga koja ide do pete.
„Ticking“ je dio uzgojnog standarda abesinske mačke. Boja se pojavljuje od šestog tjedna života, ali se potpuno razvija tek oko druge godine. Tada dlaka postaje ujednačenog uzorka, slično kao kod divljeg zeca. Boje abesinske mačke također su jedinstvene. Prema klubovima pasmina, prihvaćaju se samo boje bazirane na pigmentu boje eumelanin koji osigurava jaku apsorpciju svjetlosti i tako nastaje tamna pigmentacija. U uzgoju su najzastupljenije boje plava, sorrel, pawn i wild.
Pojavljuje se i čokoladna boja te lilac boja, no još ih ne priznaju sve udruge uzgajivača.
Od 1950-ih, dugodlake abesinske mačke pojavljuju se uglavnom u Engleskoj. Ove mačke doprinijele su razvoju somali abesinske mačke, varijante pasmine s poludugom dlakom.
© absolutimages / stock.adobe.com
Abesinska mačke prava je orijentalna mačka. Aktivna je, razigrana i vrlo znatiželjna. Prati svaki korak svog vlasnika i promatra svaki njegov pokret. Pripadnice ovoj pasmini smatraju se posebno inteligentnima.
Igre traženja hrane, treniranje s pomoću klikera, pa čak i mali trikovi – znatiželjna abesinska mačka spremna je za sve! Ove su mačke vrlo društvene životinje, jako se vežu za svoju obitelj i ne vole biti same. Međutim, samo u društvu druge mačke ova ljubimica može biti u potpunosti zadovoljna. Abesinska mačka nikako ne bi trebala biti jedina mačka u kućanstvu. U zajedničkom životu s bližnjima često je prilično dominantna. Rana socijalizacija često olakšava zajednički život. Braća i sestre u leglu također su dobar tim pa, kada posjetite uzgajivača, razmislite o tome da udomite dva mačića. Aktivne abesinske mačke vrlo su razigrane i obično su nužni izlasci na otvoreno. Siguran vrt ili zaštićeni balkon s puno mogućnosti za penjanje zadovoljit će njihovu želju za kretanjem.
Za razliku od većine orijentalnih pasmina mačaka, abesinska mačka prilično je tiha.
Abesinska mačka ima predispozicije za neke nasljedne bolesti. To su na primjer: mačja neonatalna izoeritroliza, atrofijčna mrežnica, nedostatak enzima piruvat kinaze. Osim ovih nekoliko poznatih bolesti, abesinske mačke su vrlo izdržljive i ne zahtijevaju mnogo brige. Njihova kratka dlaka ne zahtijeva posebnu njegu, a kao i druge pasmine mačaka, trebale bi jednom godišnje posjetiti veterinara. Ako vaša mačka provodi vrijeme na otvorenom, treba je cijepiti protiv određenih zaraznih bolesti.
Mačja neonatalna izoeritroliza, također poznata kao sindrom blijedih mačića. Uzrok je nekompatibilnost krvnih grupa između majke mačke i njezinih mačića kada se mačak krvne grupe A pari s mačkom krvne grupe B. Nakon rođenja, mačići apsorbiraju antitijela protiv krvne grupe B s majčinim mlijekom – to dovodi do prekomjernog izlučivanja hemoglobina i akutne anemije. Nažalost, akutna neonatlna izoeritoliza je uvijek fatalna. Može se izbjeći samo dobro promišljenim parenjem.
Ove mačke također mogu razviti atrofiju mrežnice (progresivna atrofija retine). Noćna sljepoća često je prvi simptom uništavanja mrežnice oka uslijed lokalnih metaboličkih poremećaja u tkivu. U slučaju recesivne nasljedne bolesti, smetnje vida javljaju se od druge godine života. Početak bolesti moguć je do šeste godine života. Stoga su za rasplodne životinje obavezni redoviti pregledi obučenog veterinara kako ne bi prenijeli tešku bolest na svoje potomstvo. Pregled kod veterinara specijalista trebao bi se obavljati jednom godišnje do šeste godine života.
Također je poznat nedostatak enzima piruvat kinaze u crvenim krvnim stanicama. To dovodi do anemije zbog skraćenog životnog vijeka crvenih krvnih stanica. Iako transfuzije krvi mogu spasiti život, ne postoji terapija za sam nedostatak piruvat kinaze. Budući da se bolest nasljeđuje na recesivan način, same životinje nositeljice ne moraju nužno oboljeti. Međutim, nedostatak enzima postaje vidljiv kada se pare dva nositelja gena. Njihovi potomci imaju manjak ovog vitalnog enzima.
Kvalitetna hrana za mačke najbolja je garancija za dug i zdrav život vaše ljubimice. Kao mesojedi, naše mačke ovise o puno zdravih proteina, a najbolji izvor je svježe meso. Ugljikohidrati iz povrća mogu biti prisutni u mačjoj prehrani samo u ograničenim količinama.
Tražite najbolju hranu za svoju abesinsku mačku? Otkrijte našu ponudu suhe ili mokre hrane za mačke, hrane bez žitarica, organske, BARF ili dijetalne hrane.
Pojava nasljednih bolesti daje do znanja koliko je važan profesionalni i promišljen uzgoj. Stoga svoju mačku nikada ne kupujte od nestručnih uzgajivača po povoljnoj cijeni. Vaša mačka mora imati sve odgovarajuće dokumente. Povoljna cijena često znači da uzgajivač žrtvuje zdravlje mačaka.
Predanom i odgovornom uzgajivaču na prvom mjestu je zdravstvena skrb roditeljskih mačaka i mačića. Kao član kluba za uzgoj, pažljivo pari svoje mačke kako bi izbjegao nasljedne bolesti. Brine se o svojim mačkama svakog sata u danu što se odražava i na cijenu mačaka iz odgovornog uzgoja. Svojim mačkama dopušta određeni period odmora nakon svakog legla kako bi se mogle brinuti o svojim mačićima. Odgaja ih u vlastitom kućanstvu najmanje dvanaest tjedana. Cijena abesinske mačke je oko 700 eura. Odrasle životinje koje više nisu namijenjene uzgoju često su dostupne po povoljnoj cijeni. Ali kupoprodajnim ugovorom ne samo da kupujete dokumente svoje mačke, već znanje uzgajivača.
Kao alternativu, naravno, možete posjetiti sklonište za nezbrinute životinje. Mnoge mačke ovdje čekaju svoj novi dom, uključujući i čistokrvne pripadnice pasminama!
Naziv pasmine može vas navesti na pogrešan zaključak da ova mačka potječe iz Abesinije, današnje Etiopije. Također, pokazala se neistinita tvrdnja da su abesinske mačke potomci mačaka koje su obožavali u starom Egiptu. Moderna genetika je razotkrila da abesinska mačka dolazi iz sasvim drugog dijela svijeta, iz džungle jugoistočne Azije. Mutacija tabby gena, koja se javlja samo u ovoj pasmini, uopće se ne pojavljuje u Egiptu i istočnoj Africi. Međutim, divlje mačke koje žive uz obalu Indijskog oceana između Singapura i Šri Lanke imaju uočljive mutacije i takve boje. Daljnji tragovi mogu se pronaći na starim slikama mačaka iz 19. stoljeća. Mačka koja podsjeća na današnju abesinsku mačku pojavila se u engleskom časopisu za mačke i nazvana je azijska mačka. Mačke upadljive boje vjerojatno su donijeli britanski trgovci na Bliski istok i u Afriku, a odatle su stigle u Englesku s britanskim trupama koje su napustile istočnu Afriku 1868. godine.
U Engleskoj je u 19. stoljeću započeo sustavni uzgoj pasmine koja je plijenila pažnju svojom upečatljivom obojenošću pod nazivom agouti. Zna se da je abesinka mačka već bila izložena na izložbi mačaka u Crystal Palaceu 1871. godine. Nedugo nakon toga, 1882. godine udruge su je službeno priznale. Harrison Fair, tadašnji predsjednik engleskog kluba mačaka, osobno je postavio standard pasmine, predstavljajući abesinsku mačku kao jednu od najstarijih pasmina mačaka. Pasmina je ubrzo nakon toga stigla do SAD-a, gdje ju je službeno priznala udruga Cat Fanciers’ Association (CFA) 1911. godine. Godine 1933. prve mačke ove pasmine registrirane su u Njemačkoj.
Dva svjetska rata drastično su smanjila broj abesinskih mačaka. Mala veličina legla ove pasmine dodatno je pogoršala stvar. Leglo se obično sastoji od jednog do četiri mačića, u prosjeku se rađaju dva mačića. Epidemija leukoze mačaka 1960-ih doprinijela je daljnjem propadanju pasmine. Čak i ako se populacije abesinske mačke sada stabilizirala, nije ni približno tako popularna kao druge pasmine mačaka.
Na prvi pogled ruska plava mačka pokazuje sličnost s kartuzijskom ili plavo-sivom britanskom kratkodlakom mačkom. Međutim, tko malo bolje pogleda će shvatiti kako je ruska plava mačka posve jedinstvena rasa mačke!
U potrazi ste za mačkom, koja vašu obitelj nadopunjuje sa svojim mirnim i uravnoteženim karakterom? Britanska kratkodlaka mačka mogla bi onda biti idealan izbor za vas. U nastavku saznajte više o ovoj pasmini.
Njihove plave oči i upečatljive nijanse dlake čine sijamske mačke prepoznatljivima. U sljedećem članku saznajte sve što ste oduvijek htjeli znati o ovim egzotičnim ljepoticama.
