Cijepljenje pouzdano štiti mačke od bjesnoće.
Bjesnoća je opasna bolest protiv koje je potrebno cijepiti naše ljubimce. U sljedećem članku saznajte kako se manifestira bjesnoća kod mačaka, zašto liječenje nije moguće i kako možete zaštititi svoju ljubimicu.
Koliko je opasna bjesnoća kod mačaka?
Bjesnoća je izuzetno opasna zarazna bolest. Kad jednom izbije, uvijek završi kobno, bilo za mačke ili ljude.
Gdje se bjesnoća pojavljuje?
Zbog toga je važno znati u kojim regijama postoji visok rizik od zaraze, a u kojima je rizik relativno nizak.
Zemlje niskog rizika
U mnogim zapadnoeuropskim zemljama urbana bjesnoća je iskorijenjena mjerama kontrole (npr. oralna imunizacija lisica).
Zemlje s niskim rizikom od infekcije su:
- Belgija
- Bugarska
- Danska
- Njemačka
- Estonija
- Finska
- Francuska
- Grčka
- Italija
- Island
- Irska
- Hrvatska
- Nizozemska
- Sjeverna Irska
- Austrija
- Poljska
- Portugal
- Rumunjska
- Švedska
- Švicarska
- Slovenija
- Slovačka
- Španjolska
Zemlje visokog rizika
Većina zemalja u kojima je rizik od zaraze bjesnoćom visok nalaze se u Aziji, Africi i Južnoj Americi. U sljedećim zemljama je visok rizik od zaraze bjesnoćom:
- Egipat
- Argentina
- Bali
- Bolivija
- Bocvana
- Brazil
- Kina
- Kostarika
- Indija
- Kuba
- Turska
- Tunis
- Meksiko
- Rusija
- Južna Afrika
- Vijetnam
Koje životinje su češće pogođene?
Osim mačaka, od bjesnoće mogu oboljeti i druge životinje poput pasa, goveda ili svinja. Budući da se radi o zoonozi, mogu se zaraziti i ljudi.
Općenito, životinje i ljudi izloženi su većem riziku od zaraze bolešću ako žive u područjima gdje je bjesnoća raširena i imaju čest kontakt s divljim životinjama.
Što se tiče mačaka, obično su pogođene samo one koje provode vrijeme na otvorenom, budući da su kućne mačke obično dovoljno izolirane od vanjskog svijeta.
Zaraza: kako se mačke zaraze bjesnoćom?
Prijenos virusa bjesnoće događa se prvenstveno ugrizom jer kontaminirana slina ulazi u tijelo žrtve ugriza. Mačke se mogu zaraziti i preko otvorenih rana. Transplantacije organa također igraju ulogu kod ljudi.
Prvo što virus bjesnoće zahvati su mišićne stanice izložene u rani. Budući da postoji mnogo perifernih živčanih vlakana (izvan mozga i leđne moždine) u mišićima, virus bjesnoće može zaraziti središnji živčani sustav (CNS), leđnu moždinu i mozak putem uzlaznih živčanih puteva.
Kad tamo pristigne, infekcija se ponovno širi silaznim živčanim putevima, tako da će virus zaraziti ne samo žlijezde slinovnice, već i oči i kožu.
Simptomi: kako prepoznati bjesnoću kod mačaka?
Ako je vašu mačku ugrizla zaražena životinja, prvi simptomi obično se pojave u razdoblju od dva tjedna do dva mjeseca. Što je rana bliže središnjem živčanom sustavu, to brže virus bjesnoće može zaraziti živčano tkivo.
Budući da se virus bjesnoće širi živčanim putevima, kako bolest napreduje, pojavljuju se različiti simptomi. Veterinari stoga dijele simptome u tri faze, od kojih se neke preklapaju.
Prodromalni stadij (2-5 dana)
Mačke ližu i češu ranu. Također povraćaju, nemirne su i pojačano su anksiozne.
Faza ekscitacije (2-7 dana)
Bolesne mačke pate od grčeva mišića i napadaja koji se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu. Pojačano lučenje sline je posljedica koja je posebno tipična za bjesnoću.
Budući da mačke obično pokazuju pojačan bijes i pokušaje ugriza, opasnost za druge životinje i ljude je posebno velika u ovoj fazi.
Može se dogoditi da se simptomi ovog stadija ne pojavljuju ili su vrlo blagi.
Paralitički stadij (3-4 dana)
U završnoj fazi mačke postupno gube svijest zbog progresivnih znakova paralize. Ako su respiratorni ili srčani mišići zahvaćeni tom paralizom, bolesne mačke će na kraju uginuti.
Kada otići veterinaru?
Ako sumnjate da bi vaša mačka mogla imati bjesnoću, obavezno se javite svom veterinaru. Vaš veterinar će tada poduzeti daljnje korake i obavijestiti nadležno tijelo.
Zbog visokog rizika od zaraze, vaša mačka od trenutka sumnje više ne smije biti u kontaktu s ljudima ili drugim kućnim ljubimcima, osim ako se ne radi o ovlaštenoj osobi (npr. nadležno tijelo).
Stoga svoju mačku ni u kojem slučaju nemojte voditi veterinaru i ne puštajte je van. Također, izolirajte mačku od drugih kućnih ljubimaca.
Ne zaboravite osigurati svježu vodu, hranu i mačji WC.
Dijagnoza: kako se dijagnosticira bjesnoća kod mačaka?
Nagla promjena u ponašanju vaše mačke ne znači automatski bjesnoću. Jaka bol ili ozljede živčanog tkiva (npr. zbog hernije diska) također mogu biti mogući uzroci. Osim toga, mačke pokazuju promjene u ponašanju, osobito kada su pod stresom.
Opširan razgovor s vlasnikom
Kako bi potvrdio sumnju na bjesnoću, veterinar će vas najprije opširno ispitati i provjeriti cijepni status vaše mačke.
Ako utvrdi da je vaša mačka vrlo vjerojatno zaražena bjesnoćom, poduzet će potrebne zakonske radnje i obavijestiti nadležni veterinarski ured. On tada preuzima daljnji postupak, uključujući dijagnostiku.
Terapija i prognoza: je li moguće liječiti bjesnoću?
Liječenje nije moguće. Nažalost, zaraza bjesnoćom kod mačaka (i drugih životinja) uvijek je smrtonosna.
Iz tog razloga, prema Pravilniku o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja, veterinari moraju eutanazirati mačke za koje se sumnja da imaju bjesnoću. Ovo ne služi samo za zaštitu oboljele mačke od nepotrebne patnje, već i za zaštitu drugih živih bića.
Prevencija: postoji li cjepivo protiv bjesnoće?
Budući da je bjesnoća uvijek smrtonosna, trebali biste zaštititi svoju mačku od infekcije.
U Hrvatskoj je mačke obavezno cijepiti protiv bjesnoće. Posebno se to odnosi na mačke koje borave na otvorenom i mogu biti u kontaktu s divljim životinjama poput lisica.
Koliko je često potrebno cijepiti mačku?
Općenito, osnovna imunizacija provodi se od dvanaestog tjedna života s tri cijepljenja u različito vrijeme. Ovisno o proizvođaču cjepiva, mogu uslijediti i daljnja cijepljenja kao i godišnje ponovljeno cijepljenje.
Osim cijepljenja, također je poželjno izbjegavati kontakt s divljim životinjama neobičnog ponašanja i prijaviti takve slučajeve nadležnim tijelima.
Obaveza cijepljenja u drugim zemljama i putovanja u rizična područja
Od zemlje do zemlje razlikuje se obaveza o cijepljenju kućnih ljubimaca. Odredbe se također mogu promijeniti u bilo kojem trenutku.
Ako se selite ili prvi put želite nabaviti kućnog ljubimca, uvijek je preporučljivo informirati se o trenutačnim zahtjevima cijepljenja u određenoj zemlji.
Ako sa svojom mačkom želite putovati u rizična područja, morate priložiti određene dokaze o cijepljenju, ovisno o zemlji.
Uzroci: koji je uzročnik bjesnoće kod mačaka?
Bjesnoća je virusna bolest koja se obično javlja iznenada i smrtonosna je. Izazvana je infekcijom takozvanim lisavirusima (poznatim i kao virusi bjesnoće). Riječ lyssa dolazi iz grčkog i znači nešto poput ludila ili iracionalnog bijesa.
S druge strane, engleski izraz rabies dolazi iz latinskog i izražava ljutnju ili bijes. Oba izraza odražavaju simptome povezane s bjesnoćom koji su povezani s jakim lučenjem sline i pojačanim grizenjem.
Općenito, virus bjesnoće pripada obitelji Rhabdoviridae. Dva su oblika virusa kojima se životinje mogu zaraziti.
Klasični virus bjesnoće (rabies)
Klasična bjesnoća može se podijeliti u dva oblika.
S jedne strane postoji silvatični oblik (izveden iz latinske riječi za šumu). Posebno je čest u SAD-u i Europi. Najvažniji prijenosnici virusa su divlje zvijeri kao što su lisice, rakuni i tvorovi.
Nasuprot tome, urbani oblik (izveden iz latinske riječi za grad) češći je u metropolitanskim područjima Azije i Afrike. Infekcija se uglavnom događa putem ugriza bijesnih mačaka i pasa.
Europski virus šišmiša 1 i 2 (ELBV 1/2)
Ovaj oblik je dobio ime po šišmišima jer se vjeruje da su oni nositelji ovih oblika virusa. Međutim, pogođene vrste šišmiša rijetke su u većini Europe. Posljedično, infekcije ovom vrstom virusa rijetko se javljaju kod mačaka i drugih sisavaca.
